- 1 -              Poslovni broj: Usž-1610/19-2

 

Poslovni broj: Usž-1610/19-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. F. i S. S. iz O., E. P. iz S., i G. T. iz M., koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i Z. L. M., Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba M., M., S. i V. T., iz O., koje zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u R., radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1655/17-13 od 21. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e

                           

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1655/17-13 od 21. studenoga 2018.

II. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/17-26/797, URBROJ: 531-05-2-2-17-2 od 25. listopada 2017.

III. Odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave O., KLASA: UP/I-361-03/16-12/19, URBROJ: 2170/1-03-06/10-16-3 od 23. prosinca 2016.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/17-26/797, URBROJ: 531-05-2-2-17-2 od 25. listopada 2017. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave O., KLASA: UP/I-361-03/16-12/19, URBROJ: 2170/1-03-06/10-16-3 od 23. prosinca 2016., kojim je odbijen njihov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-12/448, URBROJ: 2170/1-03-06/10-14-11 od 15. svibnja 2014., kojim se u povodu zahtjeva zainteresiranih osoba ozakonjuje završeni, rekonstruirani dio potkrovlja zahtjevne, slobodnostojeće zgrade koji se sastoji od tri stana, sve pobliže opisano tim rješenjem, u zgradi stambeno – poslovne namjene izgrađene na k.č. G 228 i k.č. 465/1 k.o. V., na adresi O., V., A. Š. 62, prikazan u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja elaborat br. 130601 iz lipnja 2013. i na kopiji katastarskog plana od 28. veljače 2014. Upravni sud u Rijeci je ocijenio rješenje tuženika zakonitim pozivom na odredbu članka 17. stavka 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ) i odredbu članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP) te pozivom na odredbe članka 19. i 32. ZoPNIZ–a.

              Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima spora. Ističu kako prvostupanjski sud u presudi ne spominje niti obrazlaže nepobitnu činjenicu da je predmetni upravni postupak obnovljen rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša P. g. županije, Ispostave O., KLASA: UP/I-361-03/15-12/8, URBROJ: 2170/1-03-06/10-15-2 od 7. listopada 2015., protiv kojeg nitko nije uložio žalbu ni ikakav pravni lijek te je postalo pravomoćno i nakon toga je postupak vođen ponovno. U tijeku obnovljenog postupka su tužitelji promptno i opetovano obavještavali upravno tijelo o pravomoćno okončanom postupku za predaju u suposjed prostorija koje su predmet rješenja o izvedenom stanju kao i o tijeku ovršnog sudskog postupka radi predaje tih prostorija u suposjed tužitelja. Smatraju da je ostvaren razlog bitne povrede pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS). Sud je utvrdio da se tužitelji nisu odazvali javnom pozivu na uvid spis i izjašnjavanje što je pogrešno utvrđeno, jer su tužitelji svoje primjedbe dali nakon što je postupak obnovljen i krenuo ispočetka. Stoga je potpuno irelevantno što u prvom postupku nisu stavili primjedbe, jer za postupak nisu ni znali. U obnovljenom postupku očitovali su se više puta i ukazali na odluke nadležnih sudova o pitanju predmetnih prostorija, u kojem su svi pravni lijekovi zainteresiranih osoba protiv pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj: P–850/05 odbijeni ili odbačeni, odbijeni su ili odbačeni svi pravni lijekovi zainteresiranih osoba u ovršnim postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj: Ovr–4525/2017 radi predaje prostorija u suposjed tužiteljima te je pravomoćno odbijena tužba zainteresiranih osoba da se upravo ta ovrha uslijed donošenja rješenja o izvedenom stanu oglasi nedopuštenom, što je učinjeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P–2530/17. Time je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 66. stavka 1. točke 2. ZUS-a. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 32. ZoPNIZ–a, odnosno primijenio ju je suprotno članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske koji odgovara članku 1. stavku 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje odredbe jamče pravo vlasništva i njegovo mirno uživanje, što znači vršenje svih vlasničkih ovlaštenja neposredno, što je tužiteljima od strane zainteresiranih osoba onemogućeno. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu članka 19. ZoPNIZ–a jer ograničava svoje razmišljanje samo na parnični postupak u vezi s čim postavljaju pitanje nije li i postupak izvršenja pravomoćne i ovršne presude radi zaštite vlasničkog prava, također postupak u smislu posljednje navedene odredbe. Pravomoćnom presudom ne samo da je odbijen protutužbeni zahtjev zainteresiranih osoba da ih se utvrdi vlasnicima predmetnih prostorija, nego je presuđeno i da su u obvezi vratiti ih u prvobitno stanje i suposjed tužiteljima. Budući da se radi o postupku obnovljenom rješenjem nadležnog upravnog tijela, postupak je počeo iznova i otvoreni su svi rokovi te je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 66. stavka 1. točke 3. ZUS-a. Predlažu Sudu da poništi pobijanu presudu i rješenja javnopravnih tijela te odbije zahtjev zainteresiranih osoba za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Potražuju trošak spora.

              Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovore na žalbu iako su pozvani rješenjem od 15. siječnja 2019.

              Žalba i tužbeni zahtjev su osnovani, dok je neosnovana žalba tužitelja podnesena u upravnom postupku protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je odbijen njihov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem o izvedenom stanju.

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a) Sud nalazi osnovanim žalbeni prigovor kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 17. stavka 5. ZoPNIZ–a kao i žalbene prigovore da je u konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem dopuštena obnova postupka pa su neosnovano prvostupanjski sud i tuženik zaključili kako nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP).

              Naime, iz podataka spisa proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša P. g. županije, Ispostava O., ocijenio da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka te je pravomoćnim rješenjem KLASA: UP/I-361-03/15-12/8, URBROJ: 2170/1-03-06/10-15-2 od 7. listopada 2015. obnovljen postupak u predmetu ozakonjenja rekonstruiranog dijela potkrovlja postojeće zahtjevne zgrade na adresi O., A. Š. 62, pravomoćno dovršen rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-361-03/13-12/448, URBROJ: 2170/1-03-06/10-14-11 od 15. svibnja 2014.

Prema tome, u nastavku postupka valjalo je ispitati treba li u smislu odredbe članka 127. stavka 1. ZUP-a, u obnovljenom postupku pravomoćno rješenje o ozakonjenju ostaviti na snazi ili zamijeniti novim rješenjem.

Prvostupanjski sud zaključuje da uvjeti za obnovu postupka nisu ispunjeni jer sukladno odredbi članka 17. stavka 5. ZoPNIZ–a stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.

S tim u vezi ovaj Sud smatra potrebnim istaknuti da se ta odredba primjenjuje kod odlučivanja o dopustivosti obnove postupka (o čemu je u konkretnom slučaju pravomoćno odlučeno) samo iz razloga nesudjelovanja stranke u postupku, a ne i u slučaju predlaganja obnove postupka iz drugih razloga. U konkretnom slučaju obnova postupka je predložena iz razloga što su podnositelji prijedloga smatrali da je u postupku bilo potrebno zatražiti geodetski snimak izvedenog stanja zgrade koja se nalazi na dvije čestice (dostavljena je kopija katastarskog plana), da je u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja broj 130601 iz lipnja 2013. pogrešno navedeno kako je predmet ozakonjenja „rekonstrukcija, adaptacija jednog stana – tri stana“, s obzirom da je stvarni predmet ozakonjenja prenamjena zajedničkih pomoćnih tavanskih prostorija i nezakonito stvaranje od jednog već etažiranog stana, tri stana te je pogrešno obračunata naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (koja je trebala biti obračunata za obujam od 525,29 m³).

Tuženik je ocijenio da navedene okolnosti ne mogu biti razlog za obnovu postupka u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a te da je prvostupanjsko tijelo prijedlog trebalo odbaciti, međutim, kao što je ranije navedeno, uz činjenicu postojanja pravomoćnog rješenja kojim je dopuštena obnova postupka, nije bilo moguće preispitivati postojanje uvjeta za obnovu postupka.

U obnovljenom postupku podnositelji zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju su dostavili geodetske snimke izvedenog stanja zgrade i ispravljene arhitektonske snimke (precizno određivanje predmeta ozakonjenja) te je utvrđeno da je plaćena novčana naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade za obujam od ukupno 525,29 m³. Prvostupanjskim rješenjem prijedlog je odbijen na osnovi članka 127. stavka 1. ZUP-a te je ocijenjeno da je postupak donošenja rješenja od 15. svibnja 2014. pravilno proveden i da je to rješenje zakonito, što prihvaća i ovaj Sud, jer dokazi koji su izvedeni u pravomoćno dovršenom te obnovljenom postupku ne ukazuju da je rješenje o izvedenom stanju potrebno poništiti ili ukinuti.

Žalbeni prigovori kojima se kroz obnovljeni postupak osporava zakonitost rješenja o izvedenom stanju po osnovi presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P–2530/17-6 od 15. veljače 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj: Gž–617/2018-2 od 24. srpnja 2018.), u osnovi se svode na činjenicu da je pravomoćnim i ovršnim odlukama redovnih sudova zainteresiranim osobama naređeno vratiti u prvobitno stanje zajedničku tavansku prostoriju te hodnik na tavanu, što je obuhvaćeno rješenjem o izvedenom stanju.

Ovi prigovori ne dovode u sumnju zakonitost rješenja o izvedenom stanju budući da su odredbom članka 32. ZoPNIZ–a regulirane pravne posljedice ozakonjenja zgrada na način da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je zgrada izgrađena. To je prihvaćeno i u praksi ovoga Suda (primjerice poslovni broj: Usž-3221/18-2 od 3. srpnja 2019.), jer rješenje o izvedenom stanju po svojoj pravnoj prirodi odgovara aktu kojim se odobrava građenje.

Neosnovani su žalbeni prigovori o pogrešnoj primjeni odredbe članka 19. ZoPNIZ–a budući da u doseg te odredbe ulaze samo tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava u vezi sa zgradom koja je predmet ozakonjenja odnosno zemljištem na kojemu je izgrađena,  za koji postupak žalitelji ni ne navode da bi se trenutno vodio u povodu njihove tužbe.

Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavak 2. ZUS-a presudio kao pod točkama I., II. i III. izreke.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, jer tužitelji u konačnici u ovoj upravnoj stvari nisu uspjeli. Stoga je riješeno kao pod točkom IV. izreke.

 

U Zagrebu 6. studenoga 2020.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.