Poslovni broj: UsIzs-87/20-6

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tanje Bubnjar Skoko, u upravnom sporu tužiteljice V. S., Č., . OIB: …, zastupane po opunomoćeniku K. V., odvjetniku u Z. o. u. G. V. i K. V., O., . protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: …, radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. Lj. S., nakon javne rasprave zaključene 29. listopada 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika M. B., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda, objavljene 6. studenog 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-08/20-01/81, Urbroj: 338-01-06-05-20-02 od 25. svibnja 2020.

 

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-08/18-01/603, Urbroj 338-17-02-01-20-14 od 5. veljače 2020.

 

3. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. Ljubomira Stanića u iznosu od 2.566,08 kuna (slovima: dvijetisućepetstošezdesetšest kuna i osam lipa), a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske.

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šesttisućadvjestopedeset) kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Klasa: UP/II-502-08/20-01/81, Urbroj: 338-01-06-05-20-02 od 25. svibnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-08/18-01/603, Urbroj 338-17-02-01-20-14 od 5. veljače 2020.

Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troškova prijevoza pok. Lj. S. na relaciji Z.-Z. u iznosu od 5.132,16 kuna, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika zbog nepravilne primjene odredbi članka 62. i 63. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13). Ističe kako je u konkretnom slučaju zatražila naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka supruga Lj. S., na relaciji Z.– Z., u iznosu od 5.132,16 kuna, međutim, kako je njen zahtjev neosnovano odbijen po drugi put. Smatra kako je za presuđenje u ovoj upravnoj stvari najvažnija činjenica što je njenom pok. suprugu Lj. S. izvršena eksplantacija organa (očnih rožnica), u kojem je slučaju na temelju izričite odredbe članka 63. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano pravo osiguranika, a obveza tuženika, za naknadom troškova prijevoza posmrtnih ostataka, a na što je već uputio i ovaj sud u pravomoćnoj presudi pod poslovnim brojem UsIzs-17/19 od 30. listopada 2019. Mišljenja je kako je tumačenje tuženika da joj ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka iza pok. supruga, jer se mjesto ukopa ne poklapa s mjestom njegovog posljednjeg prebivališta, krajnje pogrešno, budući da se temelji na potpuno pogrešnom tumačenju Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 86/06, 125/06, 46/10, 95/08, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13 i 110/13), kao i osnovnom pravnom načelu da je manje pravo sadržano u većem. Naime, tužiteljica ističe kako je smisao odredbe članka 63. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pravo na naknadu troškova posmrtnih ostataka do mjesta posljednjeg prebivališta, dok obitelj ili eventualno treća osoba snosi trošak tog prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta ukopa. Dakle, navedena zakonska odredba nije pisana u smislu da osiguratelju ne pripada nikakvo pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka, ako se mjesto ukopa i mjesto prebivališta ne slažu/poklapaju, već tuženik snosi te troškove u opisanom slučaju do mjesta posljednjeg prebivališta pokojnika, dok je na pokojnikovoj obitelji/skrbnicima da svaki daljnji prijenos posmrtnih ostataka snose sami, jer su ili sami odredili mjesto ukopa pokojnikovih posmrtnih ostataka, ili poštivaju pokojnikovu posljednju želju. Nadalje, ističe kako javnopravna tijela ističu kako je mjesto ukopa Općina Z. u sastavu grada V., a što je proturječno, budući da općina ne može biti sastavni dio nekog grada, jer su to dva zasebna/različita oblika organiziranja lokalne samouprave. Pri tome ističe kako je pokojni Lj. S. imao prijavljeno mjesto prebivališta u naselju Č., u sastavu G. O., a koje mjesto je nesporno udaljenije od Z., nego G. V., te ujedno navodi kako je naselje Č. od Z. udaljeno 451 km autocestom (A1), a Za. istom tom autocestom 430 km, pa joj svakako pripada pravo na naknadu troškova posmrtnih ostataka, i to svakako do mjesta posljednjeg prebivališta njezinog pok. supruga. Predlaže provesti očevid na licu mjesta, kao i kombinirano prometno-tehničko-geodetsko-grafološko vještačenje lokacije ukopa, a kako bi se utvrdilo u kojem se mjestu/naselju/općini/gradu to ukopno mjesto nalazi i je li to mjesto ukopa udaljenije ili bliže Z., nego mjesto posljednjeg prebivališta pok. Lj. S., odnosno koliko je bliže, odnosno dalje od mjesta posljednjeg prebivališta pok. Lj. S. od Z., te koliko bi na osnovu te razlike u udaljenosti troškovi prijevoza posmrtnih ostataka bili razmjerno veći ili manji. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-08/20-01/81, Urbroj: 338-01-06-05-20-02 od 25. svibnja 2020., odnosno da meritorno riješi ovu upravnu stvar, podredno predmet vrati tuženiku na ponovi postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Ističe kako je postupak po žalbi proveden u skladu s odredbama: Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16 i 129/17, dalje Pravilnik) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18), a koji su važili u vrijeme nastanka predmetnog troška. Poziva se na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, dok u odnosu na žalbene i tužbene navode u odnosu na netočno tumačenje Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, ističe kako je člankom 20. tog Zakona propisana tablica iz koje je vidljivo koji gradovi, općine i naselja pripadaju Splitsko-dalmatinskoj županiji, te iz koje proizlazi kako su Č. u sastavu G. O., dok je Z. općina u sastavu G. V.. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 29. listopada 2020. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice ustrajao na provođenju u tužbi predloženih dokaza, kojima se pak usprotivila generalna opunomoćenica tuženika.

Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 29. listopada 2020., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

Tijekom dokaznog postupka, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija priložena u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. Lj. S., supruga tužiteljice, pri čemu je među strankama sporno može li tužiteljica ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka njezinog supruga Lj. S., na relaciji Z. – Z., a na teret sredstava tuženika, budući je posljednje prebivalište pokojnog Lj. S. bilo na adresi Č. (O.), . a prijevoz posmrtnih ostataka pok. supruga tužiteljice je obavljen do mjesta sahrane, odnosno do Z., u kojem mjestu se, prema izjavi tužiteljice od 17. rujna 2018., nalazi obiteljska grobnica obitelji S.

              Odredbom članka 63. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako Zavod snosi troškove prijevoza posmrtnih ostataka osigurane osobe do mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta ako je toj osobi izvršena eksplantacija organa u svrhu transplantacije u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi izvan mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta. Prema stavku 3. navedene zakonske odredbe pravo na naknadu troškova prijevoza iz stavaka 1. i 2. članka 63. Zakona isplaćuje se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je snosila troškove prijevoza na osnovi njezina zahtjeva i dokaza o plaćenom prijevozu.

              Odredbom članka 65. Pravilnika propisano je da naknada troškova prijevoza pripada i za prijevoz posmrtnih ostataka osigurane osobe koja je zdravstvenu zaštitu koristila u smislu odredbi članka 63. Zakona i to u visini stvarnih troškova.

              Iz spisa predmeta tuženika proizlazi:

-   kako je prema evidenciji osiguranih osoba Zavoda pok. Lj. S. bio obvezno zdravstveno osiguran kao korisnik prava na mirovinu,

-   kako je pok. suprugu tužiteljice dana 26. veljače 2018. učinjena eksplantacija koreoskleranog prstena oba oka u sklopu eksplantacije očnog tkiva, a koja činjenica proizlazi iz Otpusnog pisma Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju „Ljudevit Jurak“ KBC „Sestre milosrdnice“,

-   kako je posljednje prebivalište pok. Lj. S. bilo na adresi Č. (O.), . koja činjenica proizlazi iz preslike osobne iskaznice broj 105766440, izdane od PP O.,

-   kako naselje Č. nema svoje mjesno groblje, a najbliže lokalno mjesno groblje kako se nalazi u naselju L. R., koja činjenica proizlazi iz očitovanja G. O., Upravnog odjela za komunalno - stambene poslove, uređenje prostora i zaštitu okoliša, Klasa: 502-01/20-10/01, Urbroj: 2155-01/20-05/02 od 30. siječnja 2020.,

-   kako je tužiteljica postavila zahtjev za naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka sada pok. Lj. S. na relaciji od Z. do groblja u mjestu Z., gdje je njen pok. suprug pokopan, a u kojem mjestu se nalazi njihova obiteljska grobnica, uz koji je priložila račun – otpremnicu broj 56/P1/1 od 3. ožujka 2018., ispostavljen od Obrta za pogrebne usluge vl. B. P., Z.,

-   kako je relacija do mjesta Z. kraća od relacije do mjesta prebivališta pok. supruga tužiteljice, a o čemu u spisu proizlazi očitovanje voditeljice Ispostave u O., Klasa: UP/I-502-08/18-01/603, Urbroj: 338-17-37-15-18-01 od 13. kolovoza 2018.

Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 5. veljače 2020., koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, odbijen je zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje u bitnom kako nema osnove za priznavanje predmetnog zahtjev tužiteljice, budući da je zatražena naknada prijevoza posmrtnih ostataka pok. Lj. S. na relaciji Z. – Z., dok je najbliže lokalno mjesno groblje u naselju L. R.. Pri tome je ujedno istaknuto kako je prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj mjesto Č. u sastavu G. O., dok je Z. općina u sastavu G. V. (članak 20.).

Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, pri čemu sud ima u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, a iz kojeg nesporno proizlazi kako mjesto posljednjeg prebivališta pok. Lj. S. nema groblje, dok je mjesto Z. u kojem se nalazi obiteljska grobnica pok. Lj. S., destinacija koja se nalazi na putu od Š. (mjesto izlaska s autoceste A1 iz smjera Z.) do mjesta  L. R., u kojem mjestu se nalazi najbliže lokalno groblje prema mjestu prebivališta tužitelja, a što je sud utvrdio pregledom karte Hrvatskog auto kluba, pa je samim time i bliža lokacija. Pri tome Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju u odredbi članka 63. stavak 2. govori o mjestu prebivališta osigurane osobe, a ne o mjestu najbližeg lokalnog groblja.

Iz navedenog također proizlazi kako bi prihvaćanje obrazloženja javnopravnih tijela bilo suprotno argumentu zdravog razuma, na koji u novije doba višekratno ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, pa tako i u odluci broj: U-III/2729/2017 od 5. studenog 2019., gdje se navodi: „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (što manjkavosti ZoRiRP-a/08-11 i ZObrt-a/93-10 u ovom slučaju jasno pokazuju), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.“

Slijedom iznijetog, sud je ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za priznavanje prava tužiteljici na naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka pok. Lj.S.

Nadalje, pregledom priloženog računa – otpremnice broj 56/P1/1 od 3. ožujka 2018., ispostavljenog od Obrta za pogrebne usluge vl. B.P., Z., proizlazi kako je ukupni iznos računa iznosio 9.679,42 kune, te je tužiteljici odobren popust od 3.022,33 kune, slijedom čega je ukupno plaćeno 6.657,09 kuna. Nadalje, pregledom računa utvrđeno je kako je pod stavkom 8. naveden prijevoz pokojnika, za koji cijena s PDV-om iznosi 5.132,16 kuna, međutim, na taj iznos je tužitelji odobren popust od 50%, slijedom čega je prijevoz pokojnika naplaćen u iznosu od 2.566,08 kuna, a što predstavlja stvarni trošak u smislu odredbe članka 65. Pravilnika.

Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika, pri čemu sud nije vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, već je ovom presudom priznao tužiteljici stvarni trošak prijevoza posmrtnih ostataka pok. Lj. S. u iznosu od 2.566,08 kuna, te na taj način dovršio upravni postupak. Ako pozitivno rješenje u ovoj vrsti upravne stvari, po ustaljenoj praksi tuženika, pored priznavanja prava sadržava druga prateća i razrađujuća utvrđenja, prvostupanjsko tijelo donijet će o tome, u izvršenju ove presude, odgovarajuće rješenje, ne preispitujući ponovno meritum stvari, o kojem je odlučeno ovom presudom. Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude.

Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 29. listopada 2020., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna, koliko je i zatraženo, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 6. studenog 2020.

 

                               S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. i članak 67. stavak 1. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Tanja Bubnjar Skoko