Broj: Kž 206/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. i dr., zbog kaznenog dijela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („ Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu KZ/11 ), odlučujući o žalbi optuženog V. Š. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. veljače 2018. broj Kv-I-Us-11/18, (K-Us-5/17) o produljenju primjerene mjere opreza, u sjednici održanoj 14. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon donesene nepravomoćne presude protiv optuženika V. Š. i dr., zbog kaznenog dijela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavak 1. i 2. točka 3. u vezi članka 99. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 148/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženom V. Š. produljena je primjena mjera opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji U. – načelniku navedene policijske postaje ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno. Ujedno je optuženik upozoren da ako se ne bude pridržavao izrečene mjere, ista će mu se zamijeniti istražnim zatvorom.

Navedeno je rješenje doneseno sukladno članku 98. stavak 6. ZKP/08., odnosno kao redovita kontrola primjene mjere opreza nakon dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. Š. po branitelju D. Š., odvjetniku iz P., ne navodeći zakonsku osnovu, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Obzirom da je od prethodnog rješenja kojim je određena primjena mjere opreza proteklo dva mjeseca od pravomoćnosti, prvostupanjski je sud ispitao daljnju potrebu za mjerama opreza u odnosu na optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da i nadalje postoje sve one okolnosti zbog kojih je ranije bio i određen istražni zatvor protiv optuženika, a koje predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih se može zaključiti da postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela na njegovoj strani. Naime, vremensko razdoblje kroz koje je optuženik osnovano sumnjiv da je činio kazneno djelo za koje je u konačnici nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od četiri godine i šest mjeseci (prema nepravomoćnoj presudi, od studenog 2015. do 10.lipnja 2016.), način počinjenja kaznenog djela radi stjecanja materijalne dobiti, međusobna povezanost sa supočiniteljima, visok stupanj organiziranosti i međunarodni element u prometu znatne količine droge marihuana ukazuju na iznimnu upornost i odlučnost te na visok stupanj kriminalne volje kod optuženika.

Pravilno je prvostupanjski sud, nadalje, zaključio da se svrha istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod optuženika može ostvariti i blažim mjerama, a koje su do sada i polučile svoj učinak. Optuženi V. Š. od ukidanja istražnog zatvora, prema dostupnim podacima, nije dolazio u sukob sa zakonom te je poštovao osobna jamstva da se neće kriti, da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište te da neće ometati kazneni postupak.

Ujedno se prvostupanjskom sudu skreće pozornost da prema stanovništvu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više ranijih odluka, nakon što je donesena nepravomoćna presuda nema više potrebe za preispitivanjem primjene mjere opreza protekom dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza sukladno članku 98. stavak 6. ZKP/08. Ovo stoga što se mjere opreza određuje u slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a ista se svrha može ostvariti mjerom opreza (članak 98. stavak 1. ZKP/08). Čim prestanu okolnosti iz članka 123. ZKP/08. potrebno je ukinuti mjere opreza (članak 95. stavak 2. ZKP/08.), pa navedene odredbe jasno pokazuju da je primjena mjera opreza vezana uz postojanje okolnosti za određivanje odnosno produljenje istražnog zatvora. S obzirom na to da se u predmetima u kojima je protiv optuženika određen istražni zatvor ispitivanje postojanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora (tzv. redovita kontrola istražnog zatvora) obavlja svaka dva mjeseca samo do izricanja nepravomoćne presude (članak 131. stavak 3. ZKP/08.), očito je da se nakon izricanja nepravomoćne presude ne ispituje postojanje zakonskih uvjeta iz članka 123. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Budući da se nakon izricanja nepravomoćne presude ne ispituje postojanje zakonskih uvjeta iz članka 123. ZKP/08., a čije postojanje je, kako je to navedeno, pretpostavka za primjenu mjera opreza, to se odgovarajućom primjenom odredbe članka 131. stavka 3. ZKP/08., nakon izrečene nepravomoćne presude ne ispituje ni postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjera opreza, a kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud. No, budući da je prvostupanjski sud takvo rješenje donio i da je pritom i optuženiku dano pravo na žalbu protiv tog rješenja, to je onda i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio o optuženikovoj žalbi.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao i izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2018.