- 1 -              III Kr 98/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 98/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. lipnja 2018. broj K-406/15-32 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2020. broj Kž-510/18-4, u sjednici održanoj 6. studenog 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. S. Đ. je zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

Osuđenik S. Đ. je putem branitelja D. V., odvjetnika iz B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 5. te čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet „uputi na ponovno suđenje i odluku“.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev uredno je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Neosnovano osuđenik smatra da je u drugostupanjskoj presudi sud u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08 prekoračio ovlasti u odluci o kazni koje ima po zakonu na način da je preinačio u odluci o kazni presudu suda prvog stupnja tako da je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 bilo odgođeno kroz period provjeravanja od tri godine, zamijenio kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

Naime, sud drugog stupnja je na temelju zakonskih ovlasti, imajući u vidu okolnost višestruke osuđivanosti os. S. Đ. i to zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i kaznenih i prekršajnih djela s elementima nasilja (koje je okolnosti već bio utvrdio sud prvog stupnja, ali ih očito prema stavu suda drugog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotne) osuđeniku izrekao kaznu u zakonom propisanom okviru (od 6 mjeseci do 5 godina) i za koju je kaznu ocijenio da je primjerena, ukazujući u obrazloženju da izrečena uvjetna osuda neće ispuniti zakonom propisanu svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Dakle, nema govora da je sud prvog stupnja počinio navedenu postupovnu povredu iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08.

 

U odnosu na povrede iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. ZKP/08 osuđeniku se ukazuje da on iz tih osnova nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, tako da se u smislu odredbe čl. 517. st. 2. ZKP/08 te povrede ne mogu isticati u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

 

Podredno, nije točno da se pobijana presuda temelji isključivo na zapisniku o iskazu oštećenika kojeg je dao u tijeku istrage bez nazočnosti osuđenika i branitelja, a koji na raspravi nije ispitan jer je umro. Naime, pravomoćna se presuda temelji i na iskazu svjedoka I. Ž., sina oštećenika, kojeg je u nazočnosti osuđenika i branitelja iznio na raspravi od 12. listopada 2016., zatim iskaza kćerke oštećenika A. Ž. kojeg je iznijela na raspravi od 11. siječnja 2018. u nazočnosti osuđenika i branitelja, kao i na medicinskoj dokumentaciji o zadobivenim ozljedama oštećenika koje potvrđuju iskaz oštećenika.

 

Prema tome, evidentno je da se presuda ne temelji nezakonitom dokazu i da nije povrijeđeno pravo osuđenika na konfrontaciju u smislu povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje.

 

Iz naprijed navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 6. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.