Pristupanje sadržaju
- 1 - Kž-eun 29/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. N., zbog kaznenog djela iz čl. 624. - 625. br. 2. Kaznenog zakona Talijanske Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 6. listopada 2020., br. Kv-eun-1/2019, u sjednici održanoj 6. studenog 2020.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe S. N..
Obrazloženje
Županijski sud u Bjelovaru rješenjem od 6. listopada 2020., br. Kv-eun-1/2019, je pod toč. 1. na temelju čl. 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s država članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. - u daljnjem tekstu ZPSKS-EU) odobrio predaju tražene osobe S. N., ime majke S. Š., rođene 15. kolovoza 1982. u S., s prebivalištem u B., hrvatske državljanke, domaćice, nezaposlene, nepismene, bez primanja, u izvanbračnoj zajednici, majke osmero djece, Talijanskoj Republici, na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Državnog tužitelja u Pordenoneu SIEP 43/2013 od 12. rujna 2018., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci prema presudi Suda u Trstu od 8. ožujka 2006., konačnoj od 21. svibnja 2006., broj R.G. 89/2005-BR. 323/2006, zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 624.-625. br. 2 KZ, počinjenog na način da je 5. rujna 2003. u mjestu T. nakon što je provalila ulazna vrata, ušla u privatnu kuću i prisvojila brojne dragulje u vrijednosti 129.000 eura.
Pod točkom 2. je odlučeno da na temelju čl. 29. st. 5. toč. 4. ZPSKS-EU, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba, bez dopuštenja Republike Hrvatske, ne smije:
- biti kazneno gonjena, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,
- ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,
- ne smije biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.
Protiv tog rješenja žali se tražena osoba po branitelju P. L., odvjetniku iz B. i predlaže da se pobijano rješenje u toč. 1. preinači i odbije izvršenje uhidbenog naloga ili rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Neosnovano tražena osoba u žalbi tvrdi da uhidbeni nalog nije ispunjen i sa sastavljen u skladu s čl. 18. toč. 4. i 5. ZPSKS-EU i da se zbog toga ne može ispitati njegova osnovanost.
Naime, europski uhidbeni nalog sadrži sve podatke navedene u čl. 18. ZPSKS-EU pa tako uz činjenični opis i zakonski opis djela kao i pravnu oznaku, kako je to predviđeno u toč. 4. i 5. čl. 18. ZPSKS-EU. Naime, tražena osoba proglašena je krivom da je "5. rujna 2003., nakon što je provalila ulazna vrata, ušla u privatnu kuću i prisvojila brojne dragulje u vrijednosti 129.000 EUR", što odgovara kaznenom djelu teške krađe po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud i što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.
Presuda Suda u Trstu od 8. ožujka 2006. donesena je u odsutnosti tražene osobe, za što, po stavu žalbe, nije bilo uvjeta, pa tražena osoba smatra da je na temelju čl. 21. st. 2. toč. 1. do 4. ZPSKS-EU trebalo odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga.
Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za predaju tražene osobe radi izvršenja kazne zatvora.
Odredba čl. 21. st. 2. ZPSKS-EU na koju se poziva žalba tražene osobe predviđa mogućnost odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga međutim, pretpostavke iz te zakonske odredbe ne moraju biti ispunjene kumulativno, već je dovoljno da su ispunjene neke od tih pretpostavki navedenih u točkama 1. - 4. U konkretnom slučaju tražena osoba je imala branitelja što je po stavu ovog drugostupanjskog suda traženoj osobi osiguralo pravično suđenje, te temeljna prava i slobode zajamčene Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/20. – dalje u tekstu: Konvencija)
Stoga žalbeno, hipotetsko, propitivanje je li tražena osoba bila pozvana na raspravu, je li dostava bila uredno iskazana, je li bila u bijegu i slično, nije relevantno.
Nadalje, tražena osoba u žalbi polemizira sa provedenim dokaznim postupkom tvrdeći da su na raspravi na kojoj je donesena osuđujuća presuda bili primijenjeni dokazni standardi koji su ispod prihvatljivog minimuma, kao i da je branitelj po službenoj dužnosti imao niz propusta u postupku, što međutim, nije predmet ispitivanja u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud.
U odnosu na identitet tražene osobe koji se i nadalje osporava, prvostupanjski sud je na temelju dopisa Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", koji je izvršio komparaciju papilarnih linija prstiju tražene osobe s papilarnim linijama S. C., čija se predaja traži, utvrdio da se radi o istoj osobi (list 375 spisa), a obje osobe imaju i isti datum rođenja.
Takva utvrđenja prvostupanjskog suda nisu žalbenim navodima s uspjehom osporena, pa stoga nije prihvaćena žalba tražene osobe.
Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.