- 1 -              II Kž 455/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 455/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. listopada 2020. broj K-Us-7/2020-13 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalbe optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11. protiv optuženog V. M., produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) a protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.

 

Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to optuženom V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, optuženom S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje te optuženom D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. M. po branitelju, odvjetniku D. O., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor nad okrivljenim te da prema istome odredi primjenu jedne ili kumulativno više adekvatnih mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08."

 

Optuženi S. T. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku A. J.,  s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

Optuženi D. Č. žali se po branitelju, odvjetniku D. P., s prijedlogom da "se njegova žalba prihvati, te da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje".

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i detaljno obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi optuženici V. M., S. T. i D. Č. počinili kaznena djela za koja se terete podignutom i potvrđenom optužnicom, i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog neosnovni su žalbeni navodi optuženog S. T. i optuženog D. Č. kojima se postojanje takve osnovane sumnje osporava, s time da se ističe da iz prikupljenih dokaza koje u obrazloženju pobijanog rješenja navodi prvostupanjski sud proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje, dok će konačnu ocjenu navedenih dokaza dati raspravni sud nakon provedenog postupka. Nasuprot žalbenim navodima optuženog D. Č., prvostupanjski sud je naveo u obrazloženju pobijanog rješenja iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženi D. Č. počinio kazneno djelo za koje se on tereti.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženici ponoviti kazneno djelo, s obzirom na to da iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se terete proizlazi iznimna upornost u činjenju kaznenih djela. Naime, optuženici se terete da su djelovali u sklopu dobro organizirane međunarodne kriminalne skupine udružene radi nabave, krijumčarenja i prodaje velikih količina marihuane te tvari namijenjene proizvodnji heroina, djelovali su prema rasporedu uloga i podjele radnji koristeći legalan prijevoz tereta kao paravan, a na njihovu upornost ukazuje i to što su s krijumčarenjem  nastavili i nakon što su otkriveni u krijumčarenju tvari namijenjene za proizvodnju droge.

 

Osim toga, optuženici V. M. i S. T. do sada su i osuđivani pa, iako se ne radi o istim ili istovrsnim kaznenim djelima, osude optuženog V. M. zbog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje, a optuženog S. T. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave ukazuju na njihovu sklonost protupravnom ponašanju, kao i da su progredirali u činjenju kaznenih djela s obzirom na to da se u ovom kaznenom postupku terete za učin puno težih kaznenih djela.

 

Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi optuženog V. M. da navedeni razlozi za produljenje istražnog zatvora nisu dostatni i valjani te upućuju na arbitrarnost u odlučivanju, kao i da je optuženi neosuđivana osoba te žalbeni navodi optuženog S. T. da činjenica da je bio osuđen za kazneno djelo krivotvorenja ne može biti okolnost koja bi upućivala na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

S obzirom na to da iz okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo kao i načina inkriminiranog postupanja i u odnosu na optuženog D. Č. proizlazi opasnost od ponavljanja kaznenog djela, bez značaja su ponovljeni navodi njegove žalbe o nastupu rehabilitacije u odnosu na presudu Županijskog suda u Dubrovniku broj K-14/2012, međutim, još jednom se upozorava prvostupanjski sud na potrebu utvrđivanja ove činjenice.

 

Uz navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da u odnosu na optuženike S. T. i D. Č. postoji opasnost od bijega s obrazloženjem da se radi o državljanima Bosne i Hercegovine koji nemaju prijavljeno ni prebivalište ni boravište na području Republike Hrvatske te ni na koji način nisu vezani uz Republiku Hrvatsku.

 

Neosnovani su žalbeni navodi optuženika S. T. i D. Č. da su imali uredno prijavljeno i poznato prebivalište u Bosni i Hercegovini i da o vođenju kaznenog postupka nisu bili obaviješteni, zbog čega da kod njih ne postoji opasnost od bijega kada se uzme u obzir da su tijekom istrage bili nedostupni, nakon uhićenja ostalih pripadnika zločinačkog udruženja nisu ulazili na područje Republike Hrvatske, a uhićeni su i izručeni Republici Hrvatskoj na temelju raspisane međunarodne tjeralice.

 

Na zaključak o opasnosti od bijega ne utječu ni žalbeni navodi optuženog S. T. da je njegova majka vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj gdje je pokušao prijaviti boravište.

 

U odnosu na ponovljene žalbene navode optuženika V. M., S. T. i D. Č., ističe se da je bez značaja za zakonitost pobijanog rješenja činjenica da je istražni zatvor u odnosu na ostale optuženike u ovom kaznenom postupku ukinut.

 

S obzirom na sve utvrđene okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se terete optuženici i kaznu koja se može očekivati u postupku kao i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

 

Slijedom svega navedenog, žalbe optuženika nisu osnovane, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe optuženika su, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijene kao neosnovane, kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 6. studenog 2020.