Poslovni broj: 94 Pž-2697/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 94 Pž-2697/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., OIB ... Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. D., Ž. R. i S. M. iz Z., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, V., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj T. Đ. iz V., radi isplate iznosa od 469,13 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-349/2019-9 od 3. travnja 2020., 5. studenog 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-349/2019-9 od 3. travnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-2229/19 od 18. studenog 2019. kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 469,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškove ovršnog postupka, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn u roku od osam dana (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da je presuda proturječna jer sud nije naveo razloge o odlučnoj činjenici da je tuženik univerzalni pravni sljednik vlasnika nekretnine upisanog u zemljišnim knjigama na adresi iz utuženih računa kao ni razloge o činjenici da je ta nekretnina prodana u ovršnom postupku u kojem je kao ovršenik sudjelovao upravo tuženik te da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine na adresi iz računa te da je ranije podmirivao svoje obveze prema tužitelju kao i da je imao mogućnost obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva nekretnine. Ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o tržištu toplinske energije i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije utvrdivši da je za nastanak tuženikove obveze plaćanja toplinske energije odlučna činjenica vlasništva nad nekretninom.

Ukazuje da je upravo tuženik dostavio djelomični plan podjele društva I. d.d. iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina nije prenesena na novoosnovano društvo I. d.d., V.. Također je istaknuo da se ugovor kojeg je s tužiteljem sklopio predstavnik suvlasnika o potrošnji toplinske energije smatra sklopljenim sa svim krajnjim korisnicima unutar zgrade pa je tuženik trebao predložiti dokaze da pobije tu presumpciju. Predlaže presudu preinačiti i uvažiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i osnovana na zakonu.

 

U postupku donošenja pobijane presude, kao i u samoj presudi, ovaj sud ne nalazi ostvarene naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, pa tako ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla valjano ispitati, budući da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za stambenu zgradu na adresi C. 2A na temelju izdanih računa za razdoblje ožujak i travanj 2019.

 

Budući da je tuženik osporio korištenje usluge tužitelja na adresi navedenoj u utuženim računima, sporna je pasivna legitimacija. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je teret dokaza činjenice korištenja usluge naznačene u računima na tužitelju.

 

Također, suprotno žaliteljevom stajalištu, odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06) koja je, sukladno odredbi čl.

51. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 35/14) ostala na snazi propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine, kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije, odnosno opskrbljivač toplinskom energijom, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je nekretnina na adresi u Z., C. 2A stambena zgrada čiji je suvlasnički udio 83/10000 etažno vlasništvo (E-72 upisan kao vlasništvo društva I. d.d. Z., S. cesta 66.

 

Iz podataka u spisu izvadak iz poslovnih knjiga i računa proizlazi da tužitelj potražuje naknadu za izvršenu uslugu korištenja toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu nekretnine na adresi Z., C. 2A, pod šifrom kupca: 31920460120 površine prostora 66,13 m2, a koja površina ne odgovara površini prostora navedenoj u izvatku iz zemljišne knjige (68,61 m2, a sa spremištem 69,74 m2), stoga nije moguće sadržajno ni povezati utužene račune s prostorom u odnosu na koji tužitelj potražuje naknadu za isporučenu toplinsku energiju (72. suvlasnički dio: 83/10000 etažno vlasništvo (E-72). Već iz navedenog je razvidno da tužitelj nije dokazao identitet nekretnine, odnosno samostalne uporabne cjeline za koju je isporučivao toplinsku energiju pri čemu Ugovor o potrošnji toplinske energije kojeg je tužitelj zaključio s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine na adresi C. 2A, Z. ne sadrži podatke o tome tko su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina, niti je tužitelj dostavio drugi dokaz o tome u čije ime je predstavnik suvlasnika D. K. zaključio ugovor s tužiteljem. Budući da je nekretnina na adresi C. 2A, Z. u naravi zgrada s više samostalnih uporabnih cjelina, na temelju podataka koje je dostavio tužitelj ne može se zaključiti da se utuženi računi odnose upravo na stan opisan u dostavljenom zemljišnoknjižnom izvatku.

 

Dalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je društvo I. d.d. Z., koje je u zemljišnoj knjizi upisano kao vlasnik suvlasničkog dijela 83/10000 etažno vlasništvo (E-72) stan broj 12 na adresi C. 2A, Z. promijenilo tvrtku u I. grupa d.d. Z. te je Ugovorom o pripajanju od 21. prosinca 2016. i odluke skupštine društva od 30. prosinca 2016. pripojeno društvu I. d.d. V. kao i da je brisano iz sudskog registra 21. rujna 2019. Prvostupanjski je sud također utvrdio da je, 10. travnja 2017., dakle prije nego je društvo I. grupa d.d. Z., brisano iz sudskog registra, izvršena podjela društva I. d.d. V. prijenosom dijela imovine na način da su osnovana dva nova društva, I. d.d. V. i I. grupa d.d. V., pri čemu društvo I. d.d. V. nije prestalo postojati. Uvidom u Plan podjele društva I. d.d. V. sud je utvrdio da je na novoosnovano društvo I. d.d. V. prenesena zgrada na adresi u Z., C. 2A, ali da se u pobrojanim suvlasničkim dijelovima ne nalazi suvlasnički udio E-72.

 

Ovdje valja ukazati na to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da društvo I. d.d. V. nije univerzalni građansko pravni sukcesor društva I. grupa d.d. Z.. To iz razloga što su pravne posljedice statusne promjene pripajanja takve da dovode do prestanka postojanja pripojenog društva te prijelaza njegove imovine i obveza na društvo preuzimatelja.

 

Također, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, teret dokaza činjenice da je predmetni stan prenesen u vlasništvo društva I. d.d. V. je na tuženiku jer je on tvrdio da je predmetnu nekretninu podjelom steklo društvo I. d.d. V., ali tuženik nije dostavio cjelokupni Plan podjele iz kojeg bi bilo razvidno da je predmetni stan prenesen u vlasništvo društva I. d.d. V. ili društva I. grupa d.d. V..

 

Međutim, s obzirom na već istaknutu činjenicu da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao identitet nekretnine, odnosno posebne samostalne cjeline za koju potražuje naknadu za isporučenu toplinsku energiju jer iz utuženih računa proizlazi da se tražbina odnosi na samostalnu uporabnu cjelinu površine od 66,13 m2, a koja površina ne odgovara površini prostora navedenoj u izvatku iz zemljišne knjige 68,61 m2, a sa spremištem 69,74 m2, pa se ne može uopće utvrditi da se radi o stanu etažnoj cjelini-E-72, odnosno stanu broj 12 od 68,61 m2, a imajući u vidu da se na adresi Z., C. 2A nalazi stambena zgrada s više samostalnih uporabnih cjelina različitih površina, to je pravilnom primjenom odredbe čl.

221.a ZPP-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog čega je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu valjalo potvrditi, a tužiteljevu žalbu kao neosnovanu odbiti.

 

Kako tužitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba odlučujući o trošku parničnog postupka, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti jer je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.

 

Sudac

Kamelija Parać, v.r.