1                           Poslovni broj: 2 UsI-861/2020-10

 

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. S. iz O., koga zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva M. L. B. T, iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, koga zastupa službena osoba D. K., radi stegovnog prijestupa, 5. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-805-12/20-05/46, URBROJ: 512-21-20-15 od 3. srpnja 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-805-12/20-05/46, URBROJ: 512-21-20-15 od 3. srpnja 2020. tužitelj je proglašen odgovornim što je dana 17. veljače 2020., za vrijeme dok se nalazio na službi u vojarni P. M. Ž. na P., bio pod utjecajem droge što je utvrđeno istoga dana u 11.25, nakon što su pripadnici Odjela kriminalističke Vojne policije nad njim izvršili testiranje mokraće na opojne droge testom marke DOA MultiGnost 10 Ver. B (LOT DOA18080024) te mu je utvrđena prisutnost opojne droge „tetrahidrokanabinol“ - THC u organizmu, dakle doveo se u stanje pod utjecajem droga, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine, broj 173/13., 75/15., 50/16. i 30/18., dalje: Zakon) pa mu je na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti (Narodne novine, broj 122/15.) i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona, izrečena stegovna kazna prestanak djelatne službe.

Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je tijekom usmene rasprave u postupku kod tuženika istaknuo da se osjeća odgovornim te je pojasnio okolnosti koje su dovele do predmetnog stegovnog prijestupa, odnosno isti je već na početku postupka priznao prijestup, izrazio iskreno kajanje te je surađivao sa podnositeljem stegovne prijave. Ističe da mu je u postupku stavljeno na teret počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 1. točke 9. Zakona, opisanog kao dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge te je u provedenom postupku utvrđeno kako je tužitelj kritične zgode u organizmu imao drogu THC pa se tuženik s tim u svezi poziva na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (Narodne novine, broj: 13/19.), iako se THC navodi u dijelu II citiranog popisa pa se prema tome ne radi o drogi, nego psihotropnoj tvari. Stoga je vidljivo kako se tužitelj kritične zgode nije doveo u stanje pod utjecajem droga, budući THC nije propisom predviđena kao droga pa je došlo do pogrešne primjene odredbi Zakona na štetu tužitelja.  U skladu s navedenim naglašava kako je zbog toga došlo do povrede načela zakonitosti iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP) na njegovu štetu. Dodaje i kako mu je stegovna kazna izrečena nezakonito, bez poštivanja načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. ZUP, budući zakon u odredbi članka 181. stavka 1. predviđa 12 stegovnih kazni, a tužitelji je izrečena najteža stegovna kazna, iako se radilo o najblažem mogućem počinjenju djela. Ovo sve iz razloga jer je kod tužitelja zatečena tvar THC, koja ukoliko bi se i stavila u istu grupu s ostalim drogama, predstavlja najblažu drogu koja postoji te se poziva na sudsku praksu u Republici Hrvatskoj koja THC ne izjednačava s ostalim težim i teškim drogama. Na navedene okolnosti i na okolnosti djelovanja, utjecaja i posljedica tvari THC na pojedinca predlaže provođenje vještačenja te izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja. Smatra i da zbog toga što Zakon propisuje niz od 12 različitih stegovnih kazni, treba imati u vidu činjenicu da se ne može izjednačavati konzumacija THC s nekom od teških droga te se propisivanjem različitih kazni ostvaruje načelo razmjernosti, koje je tuženik propustio primijeniti izricanjem najteže kazne. Mišljenja je kako izricanje najstrože propisane kazne nije bilo nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe te se poziva na moralne i radne karakteristike koje su utvrđene na strani tužitelja, obzirom da se radi o vojniku koji je točno, potpuno i pravodobno obavljao sve poslove i zadaće i Oružanim snagama. Obzirom na okolnosti slučaja tužitelj je stajališta kako odluka tuženika u smislu stegovne kazne nipošto nije razmjerna naravi potrebe za takvom kaznom te ista za tužitelja predstavlja nerazmjeran teret, a osporava i navode tuženika da se radi o osobito teškom obliku otklona od vojne stege, za koje nije dano nikakvo obrazloženje, kao što je promašeno i tendenciozno spominjanje sigurnosti pripadnika Oružanih snaga u smislu ilegalne kupoprodaje zabranjene supstance. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

             Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te se poziva na činjenicu da je tužitelj iskazao kako se osjeća odgovornim za stegovni prijestup, kao i na to da isti ničim nije doveo u dvojbu utvrđeno činjenično stanje. Citira relevantne odredbe Zakona te ističe da su iste odgovarajuće primijenjene u ovom slučaju, dok navode tužbe o tome da je THC tvar koja nije zabranjena droga smatra netočnim i proizvoljnim.  Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, održana je javna rasprava 3. studenoga 2020. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. dalje: ZUS), u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika.

Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao pri navodima tužbe, dokaznim prijedlozima iz iste i postavljenom tužbenom zahtjevu. U pogledu navoda iz odgovora na tužbu ističe kako tuženik navodi da tužitelj u tužbi podredno ukazuje da je slijedom činjeničnih utvrđenja i primjene Zakona došlo do povrede zakonskih i ustavnih odredbi na štetu tužitelja pa da bi se radilo o povredi načela razmjernosti te tužitelj ukazuje da je to upravo i osnovni temelj tužbe, kako je to i obrazloženo u tužbi. Ujedno je zatražio i naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn, odnosno po 2.500,00 kn za sastav tužbe i za pristup na ročište te pripadajući PDV na navedeni iznos.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala pri obrazloženju osporavanog rješenja i navodima iz odgovora na tužbu te se protivila izvođenju predloženih dokaza budući da su svi potrebni dokazi već izvedeni tijekom postupka.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

Na istoj raspravi sud je odbio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnosti usporedbe THC s ostalim drogama, u smislu djelovanja, utjecaja i posljedica na pojedinca, budući sud činjenično stanje po toj osnovi smatra u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne odluke, o čemu će se sud dodatno očitovati u nastavku obrazloženja presude.

Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa kao nesporno proizlazi da su 17. veljače 2020. u vojarni P. M. Ž. na P., vojni policajci provodili nadzor nad zlouporabom droga te su izvršili testiranje mokraće tužitelja na opojne droge, testom marke DOA MULTIGNOST 10 Ver.B, koji je pokazao prisutnost THC (tetrahidrokanabinola) u organizmu, odnosno tužitelj je bio pozitivan na opojnu drogu.

Navedeno je razvidno iz zapisnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera KLASA: 215-01/20-02/04, URBROJ: 3511-06-20-15 od 17. veljače 2020. kojeg je uz svjedoke tužitelj potpisao te nije stavio primjedbe na rezultat ispitivanja.

Nadalje, tužitelj je u vezi navedenoga saslušan po istražiteljima Pukovnije vojne policije, Odjela kriminalističke VP, o čemu je sastavljena službena zabilješka KLASA: 215-01/20-02/21, URBROJ: 3511-06-19-02 od 18. veljače 2020. te je izjavio da je u nedjelju 9. veljače i petak 13. veljače 2020., prilikom odlaska na pecanje s prijateljima, a čija imena ne želi reći, konzumirao marihuanu u količini od jednog ili dva „jointa“ te da je drogu kupio od nepoznate osobe u Osijeku, dok je drogu kupio tada i prije pet mjeseci.

Postupajući po stegovnoj prijavi od 20. veljače 2020., Vojnostegovni sud je održao usmenu raspravu 23. lipnja 2020., što je razvidno iz zapisnika KLASA: UP/I-805-12/20-05/46, URBROJ: 512-21-20-14, na kojoj je tužitelj nazočio uz opunomoćenika te je izjavio isto kao što je navedeno u službenoj zabilješci od 18. veljače 2020., odnosno da je konzumirao marihuanu u vidu „jointa“, prilikom odlaska na pecanje s društvom i to nakon što mu je prijatelj ponudio isto. Pojasnio je kako je u to vrijeme imao obiteljskih problema, budući mu je otac doživio moždani udar te su mu se pojavili financijski problemi u svezi ženidbe pa je tražio način da se opusti. Ujedno je izjavio i kako je svjestan svoje odgovornosti i da je upoznat s pravilima službe kako je pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno konzumiranje i posjedovanje droge, da ju inače ne konzumira, s tim što je pojasnio kako nije on osobno kupovao drogu, već je bio prisutan sa svojim kolegom koji je kupovao drogu.

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja Vojnostegovni sud je osporavanim rješenjem tužitelja utvrdio odgovornim za dovođenje u stanje pod utjecajem droga čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona i na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona mu je izrečena stegovna kazna prestanak djelatne službe.

Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je kod tužitelja 17. veljače 2020. nesporno u organizmu upotrebom testa za droge, utvrđena prisutnost opojnih droga THC (tetrahidrokanabinol) u organizmu, da je isti dragovoljno prihvatio ispitivanje i da nije poricao rezultate ispitivanja. Nadalje, Vojnostegovni sud je utvrdio da je tužitelj isto iskazivao u izjavi od 18. veljače 2020., kao i u svojoj obrani na održanoj raspravi. Smatra da je nesporno počinjen otklon od vojne stege pravno kvalificiran na opisani način jer su se postupanjem tužitelja ostvarila bitna obilježja stegovnog prijestupa pravno navedenog u članku 175. stavku 3. točki 9. Zakona. Odnosno, da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 36. stavka 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 91/09.). Tom odredbom je propisano da je pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno konzumiranje alkoholnih pića za vrijeme službe. Konzumiranje i posjedovanje opojnih droga je zabranjeno.

Vojnostegovni sud je izrazio stav da je pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske dužan postupati u skladu s pravilima službe i da zbog specifičnosti prirode posla konzumiranje droge nije etično niti dolično  ponašanje vojne osobe jer je vojni sustav specifičan sustav u kojem izvršavanje zadaće u svakom trenutku u skladu s člankom 13. Zakona, zahtijeva potpunu spremnost. Ističe i da je tužitelj morao biti upoznat s propisima kojima se uređuje služba i stega u Oružanim snagama i da je stegovna kazna koja se izriče za stegovne prijestupe vezane uz posjedovanje, konzumiranje i općenito svaki dodir s opojnim drogama već dugi  niz godina isključivo prestanak djelatne službe, bez obzira radilo se o vojniku, dočasniku i časniku. Iz navedenih razloga olakotne okolnosti, kao što su dosadašnja stegovna nekažnjavanost, dobre radne i moralne karakteristike nisu utjecale na odlučivanje o vrsti i mjeri stegovne kazne jer je Vijeće smatralo da se radi o osobito teškom oblikom kršenja vojne stege, neprihvatljivom za pripadnika Oružanih snaga.

Prilikom saslušanja na raspravi održanoj kod ovoga suda tužitelj je iskazao da mu je poznato o čemu se radi u ovoj upravnoj stvari te je ponovio kako je prilikom postupanja vojne policije testiran u vidu davanja mokraće kada je utvrđena prisutnost navedene tvari. Isto ne osporava te dodaje da se to dogodilo samo jednom, a sve druge okolnosti je već iznio u stegovnom postupku i kod njih ostaje. Na pitanje opunomoćenika izjavio je da se konzumiranje jointa dogodilo prilikom odlaska na pecanje s društvom, a obzirom da ne pije, uzeo je navedenu cigaretu jointa, koja je išla u krug i to sve iz razloga da se smiri, jer je bio pod stresom uslijed teške zdravstvene situacije oca i neizvjesnosti oko organiziranja vjenčanja. Joint je konzumirao samo jednom, na pecanju, gdje se nalazio u petak, subotu i nedjelju, a testiranje je provedeno u utorak. Navedena konzumacija dogodila se za vikend i nije imala nikakvog utjecaja na radne sposobnosti tijekom radnog tjedna. On osobno nikada nije kupovao takve stvari na ilegalnom tržištu, već ostaje kod onoga što je objasnio u postupku.

Odredbom članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona, kao stegovni prijestup je, između ostalih, predviđeno dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge.

Prema članku 36. stavku 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno je konzumiranje alkoholnih pića za vrijeme službe. Konzumiranje i posjedovanje opojnih droga je zabranjeno.

Člankom 181. stavkom 1. Zakona su predviđene stegovne, a između ostalih, točkom 12. je predviđena kazna prestanak djelatne vojne službe.

Prema članku 179. stavku 2. Zakona, opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija jest da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju. Svrha izricanja stegovnih sankcija je da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. (stavak 3.) Stavkom 6. je propisano da pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima se u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.

Tužitelj u tužbi prigovara utvrđenom činjeničnom stanju u vezi prisutnosti THC-a u organizmu tvrdeći da prisutnost te supstance, ne znači da je tužitelj uživao drogu. U prilog toj tvrdnji se poziva na sudsku praksu sudova Republike Hrvatske i Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga.

U vezi navedenog prigovora potrebno je naglasiti kako je tužitelj tijekom postupka priznao da je konzumirao marihuanu, odnosno „joint“ te stoga suprotno tvrdnji tužitelja nije niti sporno što je isti konzumirao, a to je i potvrđeno prisutnošću THC-a u organizmu. Osim toga, pozivanje na sudsku praksu uz navode da THC ne predstavlja drogu nije neprimjenjivo na konkretan slučaj.

U predmetnoj stvari je kod tužitelja nesporno utvrđena prisutnost THC-a u organizmu koja potvrđuje konzumaciju droge te je stoga potpuno neprimjenjiv stav tužitelja da se ne radi o opojnoj drogi i da je istu potrebno rangirati, odnosno usporediti sa težim drogama u smislu težine stegovne odgovornosti tužitelja.

Stoga je sud smatrao nepotrebnim provoditi vještačenje na okolnost da li je prisustvo THC-a u organizmu, utjecalo na radne sposobnosti tužitelja i da li se uopće radi o drogi, jer nigdje nije propisano da je od utjecaja količina niti vrsta pronađene druge već se radi o nultoj toleranciji na konzumaciju, odnosno prisutnost iste. Osim toga, nemaju utjecaja navodi tužitelja o tome je li konzumirao drogu na nagovor ili dobrovoljno, odnosno je li bio pod stresom, kao razlogom za konzumaciju iste.

U vezi prigovora tužitelja da „dovođenje u stanje pod utjecajem droga“ zahtijeva osim prisutnosti droge u organizmu i ne mogućnost izvršavanja svojih obveza koje proizlaze iz vojne službe, sud isti smatra neosnovanim budući da je člankom 36. stavkom 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno konzumiranje opojnih droga, što znači da nije odlučno kako je konzumacija opojne droge utjecala na tužitelja niti što je pripadnik Oružanih snaga pod njenim utjecajem napravio ili nije napravio, već je dovoljno da je utvrđena prisutnost droge u organizmu.

Nadalje, s obzirom da tužitelj nije osporavao utvrđeno činjenično stanje što čini tek u ovom upravnom sporu, sud smatra nevjerodostojnim navode tužbe da je jedino i isključivo prilikom odlaska na pecanje, dakle nekoliko dana prije provedenog testiranja, bio u kontaktu s drogom, odnosno konzumirao ju, budući iz njegove izjave koju je dao pripadnicima Vojne policije, a tijekom saslušanja i izrade službene zabilješke, proizlazi da je istu drogu kupio ne samo prije odlaska na pecanje, već i prije pet mjeseci.

Slijedom iznesenoga, sud smatra da je činjenično stanje u provedenom postupku pred tuženikom pravilno i u potpunosti utvrđeno te da odlučne činjenice među strankama i nisu sporne. Stoga je utvrdio da je osporavano rješenje utemeljeno na odredbama Zakona i Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

U vezi izbora stegovne kazne u konkretnom slučaju, ista podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnog tijela, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Dakle, sam izbor vrste i mjere stegovne sankcije spada u domenu slobodne ocjene tuženika. Iz obrazloženja tuženika proizlazi i da je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri stegovne kazne uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani tužitelja.

Budući da je tužitelj nesporno konzumirao drogu i doveo se u stanje pod utjecajem iste, počinio je stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona pa mu je tuženik na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona, izrečena stegovna kazna prestanak djelatne službe, imajući u vidu opću svrhu poštivanja vojne stege i zabranu kršenja iste.

             Tuženik je u konkretnom slučaju svoju slobodnu ocjenu obrazložio, a sud prema članku 4. stavku 2. ZUS nije ovlašten ulaziti u pravilnost pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela.

Izrečenom stegovnom kaznom ostvarena je svrha izricanja stegovnih sankcija u Oružanim snagama te je izrečena stegovna kazna primjerena svim značajkama počinitelja i počinjenog stegovnog prijestupa. To stoga što su svaki postupak i radnja u vezi zlouporabe opojnih droga strogo zabranjeni pripadnicima Oružanih snaga te kao takvi nespojivi s pravima i obvezama koji proizlaze iz službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske te se radi o oblicima kršenja vojne stege osobito štetnim kako po ugled pripadnika Oružanih snaga tako i Ministarstva obrane, radi čega navodi tužbe da je takva odluka nezakonita jer je sankcija prestrogo određena nisu osnovani.

            Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim jer nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio je kao pod točkom 1. izreke presude.

Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora te mu se ne mogu priznati zatraženi troškovi spora pa je sud u svezi tih troškova donio odluku kao u točki 2. izreke presude. Pri tome je potrebno naglasiti kako tuženik nije zatražio dosudu troškova upravnog spora pa stoga sud o troškovima tuženika nije donosio odluku.

 

 

U Osijeku, 5. studenog 2020.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).