Broj: Kž 266/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. F., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. travnja 2018. broj Ik I-163/18-9, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika G. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika G. F. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 3 godine koja mu je izrečena pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku br. K-22/14 od 23. siječnja 2015 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-637/15 od 25. veljače 2016. Kazna mu teče od 10. kolovoza 2016., a predviđeni istek kazne je 14. srpnja 2019. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava u Kaznionici u T.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno navodeći kako mu je prijedlog za uvjetni otpust trebao biti usvojen, jer da ne stoji zaključak iz prvostupanjskog rješenja da bi on bio alkoholičar. Osim toga, on ima zdravstvenih problema (srčana mana i problemi s kičmom), zbog kojih bi se trebao liječiti i rehabilitirati.

Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust prihvaćajući činjenice iznesene u mišljenju Kaznionice u T., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, te druge utvrđene okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu. Naime, iako u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ima ocjenu uspješan i u skladu s time koristi i pogodnosti, a i druge pozitivne karakteristike zatvorenika vezane uz izvršenje kazne, zatvorenik prema kaznenom djelu nije dovoljno kritičan. Procjena kriminalnog povrata procijenjena je srednjom kao i rizik od ozbiljne štete. Na strani zatvorenika nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako nepovoljni rizik u odnosu na zatvorenika raste u slučaju zlouporabe alkohola nakon izlaska na slobodu. U odnosu na zlouporabu alkohola zatvorenik je nekritičan te on, unatoč dugogodišnjoj svakodnevnoj konzumaciji alkohola u većim količinama, negira bilo kakve posljedice, a takvo ponašanje ne smatra problematičnim.

Obzirom na iznijete okolnosti, te činjenicu da je rizik od kriminalnog povrata srednji, osobito obzirom na zatvorenikovu nekritičnost u odnosu na zlouporabu alkohola, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta, tim više što je do punog isteka kazne zatvora preostalo više od godinu dana. Niti navodi zatvorenika da boluje od srčane mane i problema s kralježnicom, nisu od relevantnog utjecaja na primjenu uvjetnog otpusta, već, eventualno, mogu predstavljati okolnosti u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 59. st. 2. KZ/11, te da je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Kako žalba zatvorenika nije osnovana, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Zagreb, 15. svibnja 2018.