- 1 -              Rev 837/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 837/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. N., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Š. & Š. u Z., protiv I. tuženice M. L., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., i II. tuženika J. L., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u K., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2754/13-2 od 19. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2541/11-32 od 17. prosinca 2012., u sjednici održanoj 5. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke utvrđeno je da suvlasnički dio od 151/10000 dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br.2410 k.o. V. koja se sastoji od zk. čbr. 1500/24, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 2078 čm i dvorište u Z., ...., površine 4815 m2, na kojem je na temelju čl. 66. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavljeno i sa istim neodvojivo vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisano u podulošku broj 48: trosobni stana trećem katu sa pripadajućim natkrivenim parkirnim mjestom i spremištem u podrumu, sve oznake 48, sveukupne površine 92,14 čm, označen horizontalnim linijama maslinaste boje, predstavlja bračnu stečevinu I. tuženice i II. tuženika. U st. II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da mu I. tuženica u roku od 15 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva u korist II. tuženika u ½ dijela na suvlasničkom dijelu od 151/10000 dijela na nekretnini opisanoj pod st. I. izreke presude, jer će u suprotnom tabularnu ispravu zamijeniti presuda. U st. III. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.362,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev iz st. I. prvostupanjske presude, te je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženici parnične troškove u iznosu od 5.859,38 kn, dok je odbijen zahtjev I. tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.640,62 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

 

Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je:

''Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Prigodom donošenja odluke iz st. 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ovoga Zakona.''

 

Budući da je drugostupanjska presuda sadržajno donesena u smislu odredbe čl. 373.a ZPP, iako se drugostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, revizija tužitelja razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, dok o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

Međutim, revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, zapravo se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, i ostali navodi revidenta kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da bračnu stečevinu I. tuženice M. L. i II. tuženika J. L. predstavlja nekretnina upisana u zk. ul. br. 2410 k.o. V., zk. čbr. 1500/24 u naravi trosobni stan br. 48 na trećem katu s pripadajućim parkirnim mjestom i spremištem ukupne površine 92,14 m2 i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis navedene nekretnine u zemljišnim knjigama.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je stan stečen darovanjem, ali da I. tuženica nije dokazala da bi darovanje bilo učinjeno isključivo njoj, te je primjenom odredbe čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 36/04, 107/07 – dalje: ObZ) prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je predmetni stan bračna stečevina na kojim su tuženici suvlasnici u jednakim dijelovima, dok je odbijen zahtjev za izdavanje tabularne isprave s obrazloženjem da se izdavanjem tabularne isprave izvršava obveza iz pravnog posla što ovdje nije slučaj.

 

Međutim, drugostupanjski sud odlučujući o žalbama tuženika ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 248. ObZ te ukazuje na odredbu čl. 253. st. 2. ObZ prema kojoj je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 248. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Pritom zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je pravni temelj stjecanja nekretnine darovanje novčanih sredstava učinjeno od J. G., oca I. tuženice, ali da je pogrešan zaključak da je darovanje učinjeno tuženicima zajedno jer se isti temelji samo na iskazu tužitelja koji o tome nema neposredna saznanja, a da nasuprot tome ostali dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku i to isprave koje prileže spisu kao i iskazi tuženih i svjedoka potvrđuju da je darovanje novčanih sredstava za kupnju stana J. G. učinio samo kćeri – I. tuženici. Stoga je drugostupanjski sud odlučujući o žalbama tuženika preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi poslovni broj Gž-2754/13-2 od 19. svibnja 2015. glede navoda revizije upućuje se stranka na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 5. studenoga 2020.