- 1 -              Revd 3294/2020-2

Broj: Revd 3294/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. U. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda O. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-720/2018-2 od 14. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4433/15 od 10. studenog 2017., u sjednici održanoj 5. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-720/2018-2 od 14. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4433/15 od 10. studenog 2017.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, te je za ta pitanja izložio razloge njihove važnosti.

Prvo pitanje se odnosi na početak tijeka zastarnog roka kod tužbi za naknadu neimovinske štete i na kojoj je od stranaka teret dokazivanja da je oštećenik za štetu doznao na dan štetnog događaja, a ne otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja ju je učinila.

Drugim pitanjem traži se odgovor na to pripada li osobi prema kojoj su policijski službenici obavili radnju dovođenja suprotno odredbama Pravilnika o načinu postupanju policijskih službenika (NN 89/10 – dalje: Pravilnik) i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09 – dalje: Zakon) prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) pravo na naknadu štete ukoliko su zadovoljene i ostale opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

Treće pitanje odnosi se na pravo Republike Hrvatske, kao stranke u parničnom postupku, kada je zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, pravo na parnični trošak prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, uvijek i neovisno o tijeku tog konkretnog parničnog postupka.

Vezano za prvo postavljeno pitanje kao razlog važnosti naveo je odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-198/2011 od 10. listopada 2013. i Rev-941/2002 od 17. rujna 2002., za drugo pitanje pozvao se na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1921/2018, dok se u odnosu na treće pitanje pozvao na odluke Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu (dalje u tekstu: ESLJP), presude Klauz protiv RH, zahtjev 28963/10 od 18.07.2013. godine, presudu Cindrić i Bešlić protiv RH, zahtjev 72152/13 od 06.12.2016., te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4029/2013 od 19.12.2017.

Revizijski sud je utvrdio da za prvo postavljeno pravno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi jer se odluke na koje se pozvao odnose na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju, a u njima nije ni izneseno pravno shvaćanje o postavljenom pitanju za konkretnu pravnu situaciju, te utoliko to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

Preostala (drugo i treće) postavljena pitanja, po ocjeni ovog suda, nisu važna jer se u biti ona se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a s obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja zbog zastare, ni od odgovora na ta pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

Kako navedena pitanja, koje je tužitelj postavio ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. studenog 2020.