- 1 -              Revd 3110/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3110/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. d.o.o. P. p. R., ... R., ..., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz R., ..., protiv tuženika T. T. d.o.o. OIB ..., D., ..., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica iz R., ..., radi isplate iznosa od 4.520,95 EUR, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4607/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-319/2017-12 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. studenoga 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Pž-4607/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-319/2017-12 od 25. svibnja 2018.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja, a da su kao razlozi važnosti tih pitanja navedene odluke Županijskog suda u Varaždinu iznesenom broj Gž-1134/07 od 1. travnja 2008. i Županijskog suda u Zagrebu u odluci broj Gž-666/18 od 11. travnja 2018.

 

Postavljena pitanja polaze od pretpostavke da sud nije izveo sve predložene dokaze, no kako je tužitelj predložio provođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja "na okolnost poslovne suradnje", tj. na činjenice koje nisu odlučne, a ne na konkretne okolnosti, (odlučne činjenice) na kojima temelji svoj zahtjev, te s obzirom na činjenicu da tužitelj nije pojasnio niti obrazložio pravnu osnovu svoje tražbine (po utuženom računu) i da nije iznio činjenice na kojima je temeljio svoj zahtjev (osim što je priložio navedeni račun), postavljena pitanja nisu važna, te se svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a).

 

Osim toga, ni odluke na koje se poziva ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju, jer su u odlukama na koje se predlagatelj poziva iznesena pravna shvaćanja prema kojima kao dokaz o parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama i shvaćanje prema kojem da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene pretpostavke i to da je sud izveo sve predložene dokaze i da na temelju predloženih dokaza nije mogao utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa za postavljeno pitanje nisu ni izneseni odgovarajući razlozi važnosti.

 

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi se o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.