- 1 -              Revd 3044/2020-2

Broj: Revd 3044/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz I., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. U., odvjetnik u I., protiv tuženika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije, S., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-760/2019-3 od 18. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-294/18 od 15. ožujka 2019.,  u sjednici održanoj 5. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-760/2019-3 od 18. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-294/18 od 15. ožujka 2019.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja vezano za primjenu odredbi čl. 220. st. 2., čl. 221. st. 1. i st. 4. i čl. 221.a ZPP-a, za koja predlagatelj smatra da su važna, a kao razloge važnosti tih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a naveo je odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-414/2019 od 11. svibnja 2011., i Rev-1276/2007-2 od 4. lipnja 2008.

U odlukama na koje se predlagatelj poziva iznesena su pravna shvaćanja prema kojima kao dokaz o parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama i shvaćanje prema kojem da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene pretpostavke i to da je sud izveo sve predložene dokaze i da na temelju predloženih dokaza nije mogao utvrditi neku odlučnu činjenicu, a kako postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da sud nije izveo sve predložene dokaze, da je tuženik priznao odlučnu činjenicu pa da ju nije trebalo dokazivati, te da je sud pravio selekciju dokaza, od predloženih, koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, postavljena pitanja nisu važna, te se svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a), a osim toga, ni odluke na koje se poziva ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju, pa za postavljeno pitanje nisu ni izneseni odgovarajući razlozi važnosti.

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. studenog 2020.