Broj: Kž 215/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. travnja 2018. broj Kv I-27/2018 (Kmp-1/2018), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 131. st. 3. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju V. B., odvjetniku iz S., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika te ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada, upirući žalbom na zdravstveno stanje optuženika i njegove teške životne okolnosti (posvojeno dijete koje je „majka posvojiteljica“ izbacila na ulicu, „psihički bolesnik“ i dr.) te na optuženikovo obećanje da će na slobodi početi raditi, smatra da primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P. u daljnjem tijeku postupka nije nužna, već da je njemu potrebna „adekvatna pomoć šire društvene zajednice“.

Protivno tim žalbenim navodima, s pravom prvostupanjski sud utvrđuje da su kod optuženog D. P. ostvarene one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od iteracije, zbog čega je osnovana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, nalazeći za svoju odluku prvenstveno uporište u činjenici njegove prethodne osuđivanosti. Naime, optuženi D. P. je prema podacima iz kaznene evidencije prvi puta pravomoćno osuđen u studenom 2015. i to zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. KZ/11. Od tog vremena do danas optuženik je još u tri navrata pravomoćno osuđen i to jednom zbog kaznenog djela razbojništva te dva puta zbog kaznenog djela teške krađe, dakle, također djela kojima je zaštitni objekt imovina. Izložena kriminalna prošlost optuženika, koji je osoba u dobi od 20 godina (rođen 5. lipnja 1997.), već sama za sebe, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, jasno ukazuje na opravdanost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega kao jedine mjere podobne otkloniti utvrđenu konkretnu i predvidivu opasnost od činjenja novih kaznenih djela na slobodi.

Osim toga, osnovano prvostupanjski sud raniju osuđivanost optuženika dovodi u vezu s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještakinji dr. S. B.. Naime, vještakinja, po provedenom vještačenju optuženog D. P., zaključuje da kod optuženika postoji velika opasnost da bi zbog utvrđenih duševnih smetnji (mješoviti poremećaj ličnosti, moguće smetnje iz kruga psihotičnog poremećaja) mogao i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

Povezujući sve izloženo s činjenicom da je optuženik nezaposlen, bez imovine i redovnih izvora prihoda, s pravom je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika, budući da važnost i opstojnost istražno zatvorskog razloga po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kojeg je optuženik do sada bio u istražnom zatvoru, i nadalje u cijelosti opravdava primjenu te mjere, dok na ovakva pravilna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ni na koji način ne utječe ničime dokumentiran navod žalbe da će optuženik na slobodi „početi raditi“. Naime, brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti, koje kod optuženog D. P. upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, čine pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je protiv njega primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jedina prikladna te nadalje nužna, dok se ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ista svrha za sada ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08, a kakav je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2018.