1                        Poslovni broj: 1 UsI-534/20-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužiteljice D. B., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik S. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, nakon rasprave zaključene 28. listopada 2020., objavom odluke 5. studenog 2020.

presudio je

Poništava se rješenje tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 040-01/20-01/03, URBROJ: 510-05-01/02-20-04 od 12. ožujka 2020.

Obrazloženje

              Osporenim rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, (dalje - tuženik), KLASA: 040-01/20-01/03, URBROJ: 510-05-01/02-20-04 od 12. ožujka 2020., poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-019-06/16-01/212, URBROJ: 2182-03-04/3-19-54 od 25. rujna 2019. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

              Osporeno rješenje doneseno je u provedbi upravnog nadzora nad zakonitošću prvostupanjskog rješenja, na temelju odredbe članka 129. stavak 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09; dalje ZUP).

Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-019-06/16-01/212, URBROJ: 2182-03-04/3-19-54 od 25. rujna 2019., D. B. iz K. (dalje - tužiteljica), utvrđeno je pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu u K.,  na kč.br. …, zgr. Z.U. …, k.o. K. p., u kojoj će tužiteljica prebivati sa članom obiteljskog domaćinstva L. R..

Opisano prvostupanjsko rješenje postalo je izvršno 23. listopada 2019., a u izvršenju tog rješenja tužiteljica je s tuženikom 17. siječnja 2020. sklopila ugovor o najmu obiteljske kuće, KLASA: 371-01/19-01/4331, URBROJ: 510-06/05-02/05-19-4, koji ugovor je također poništen osporenim rješenjem tuženika.

              U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica ističe kako tuženik nije imao pravo po službenoj dužnosti poništiti prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu članka 129. stavka 3. ZUP-a, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o očitoj povredi materijalnog propisa, već o drukčijem činjeničnom utvrđenju (zaključku o tvrdnjama o činjenicama u postupku) o postojanju nekretnine u (su)vlasništvu stranke dovoljne stambene površine. Ističe kako je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje tužiteljici unatoč činjenici što je tužiteljica suvlasnica 1/2 dijela stana u Z., ukupne površine … m2, te da su njime dani jasni razlozi zbog kojih činjenica suvlasništva na stanu navedene površine ne predstavlja zapreku za donošenje rješenja o stambenom zbrinjavanju, posebice imajući u vidu odredbu članka 9.b. stavka 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, broj 86/08, 57/11, 51 A/13, 148/13, 76/14, 147/14 i 18/15, dalje – Zakon), kojom je pak dopušteno odstupanje od 20 +/- m2 za površine za stanove. Dalje ističe da tuženik, poništavajući predmetno rješenje utvrđuje kako je činjenica suvlasništva na stanu, ukupne površine veće za … m2 od propisane (ne uračunavajući dozvoljeno odstupanje), sama po sebi negativna pretpostavka za udovoljenje zahtjevu tužiteljice za stambeno zbrinjavanje, ali da ovakav stav tuženika ne predstavlja razmatranje materijalno-pravnog propisa, već drukčije činjenično utvrđenje o razlozima postojanja negativne pretpostavke, odnosno postojanja useljive nekretnine dovoljne stambene površine. Tuženik smatra da je cijeli smisao utvrđenja (ne)postojanja useljivog stambenog objekta određene kvadrature, rezultat procjene sadrži li predmetni objekt dovoljnu stambenu površinu, gdje je zakonom određena kvadratura od … m2 samo jedan od kriterija, i gdje je izrekom dopuštena korektura od +/- 20 kvadrata za stambeni prostor, slijedom čega i okolnost suvlasništva, posljedično i suposjeda, igra ulogu u distinkciji kriterija useljivosti takve nekretnine, u odnosu na nekretninu u samovlasništvu. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

              U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu je ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, predlažući da se tužba odbije kao neosnovana.

U sporu je 28. listopada 2020. održana rasprava čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje u tekstu ZUS-a), očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Raspravi je pristupila tužiteljica osobno sa zamjenicom opunomoćenika, S. M., odvjetnicom u S., koja je ostala kod navoda iz tužbe, te dodatno istakla kako je prethodnom odlukom tuženika od 18. svibnja 2018., kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje iz 2017. godine, dana uputa prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku utvrdi veličinu korisne stambene površine kao i broj članova koji koriste stan u K., dok se uopće nije problematiziralo pitanje primjene odredbe članka 9.b i 10. Zakona. Nadalje je istakla kako tužiteljica udovoljava propisanim kriterijima jer suvlasnička površina njezinog stana u Z. iznosi … m2, a što je manje od predviđenog zakonskog minimuma od … m2.

Raspravi je pristupila i generalna opunomoćenica tuženika B. B., koja je ostala pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imala. U pogledu raspravnih navoda zamjenica opunomoćenika tužiteljice istakla je kako je prvostupanjsko rješenje iz 2017. godine trebalo poništiti jer je zahtjev bio nepravilno odbijen, a za što nije bilo zakonske osnove budući se radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti.

U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u spisu upravnog spora, kojem priliježe osporeno rješenje tuženika KLASA: 040-01/20-01/03, URBROJ: 510-05-01/02-20-04 od 12. ožujka 2020., te je pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu, kao i prvostupanjsko rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-019-06/16-01/212, URBROJ: 2182-03-04/3-19-54 od 25. rujna 2019.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz razloga koji slijede u nastavku obrazloženja ove presude.

Sporno je među strankama je li suvlasništvo 1/2 dijela stana u Z., ukupne površine … m2, zapreka za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam kuće u K., u skladu s odredbom članka 10. Zakona.

Odredbom članka 10. stavkom 1. Zakona propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje odnose u obitelji, ako na području Republike Hrvatske, SFRJ ili u drugim državama u kojima borave ili su boravili, nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan ili ako istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 08.10.1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

Stavkom 6. članka 10. Zakona propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti i korisnik koji ima u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan čija je stambena površina manja od propisane člankom 9.b stavkom 1. toga Zakona.

Odredbom članka 9.b zakona propisano je da se stambena površina obiteljske kuće ili stana utvrđuje prema broju članova obitelji, i da za dvočlanu obitelj iznosi 45 m2.

Tuženik je osporeno rješenje donio pozivom na odredbu članka 129. stavak 3. ZUP-a, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o očitoj povredi materijalnog propisa, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje na okolnosti vlasništva/suvlasništva drugog useljivog objekta prvostupanjsko tijelo nepravilno primijenilo zakonske odredbe.

Pritom tuženik smatra da odredba članka 10. stavak 1. Zakona ne propisuje „dovoljnu stambenu površinu" kao uvjet za ostvarenje prava već smatra da je dovoljno da je podnositelj zahtjeva vlasnik ili suvlasnik useljive kuće ili stana, dovoljne stambene površine prema broju članova obitelji u odnosu na koje se utvrđuje pravo, pri čemu nije od utjecaja na utvrđenje prava stambena površina pojedinog suvlasničkog dijela osobe u odnosu na koju se pravo utvrđuje.

Nadalje, tuženik smatra da se odredba članka 9b. Zakona, odnosi na objekte koji se daju u najam ili se daruju sukladno članku 9. stavak 1. Zakona, jer je stavkom 1. tog članka propisano da se stambena površina obiteljske kuće ili stana ili odgovarajuća količina građevnog materijala iz članka 9. Zakona utvrđuje prema broju članova obitelji, a što za dvočlanu obitelj iznosi 45 m2.

Međutim, osporeno rješenje tuženika ovaj sud ne može prihvatiti kao zakonito i pravilno jer ne prihvaća stav tuženika da nije od utjecaja na utvrđenje prava da nije potrebno utvrditi stambenu površinu pojedinog suvlasničkog dijela osobe u odnosu na koju se utvrđuje pravo, već da je samo potrebno utvrditi je li ta osoba vlasnik ili suvlasnik useljivog objekta dovoljne stambene površine.

Sud je stava da zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje predstavlja okolnost da podnositelj zahtjeva ima u vlasništvu ili suvlasništvu stambenu površinu koja je odgovarajuća za podnositelja zahtjeva i članove njegovog kućanstva, što u postupku treba nesporno utvrditi.

Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je prvostupanjsko tijelo, odlučujući o zahtjevu tužiteljice, pravilno ispitalo je li suvlasnički dio stana u Z. kojeg ima u suvlasništvu tužiteljica zapreka za ostvarivanje prava u ovom postupku, pa je tako pravilno utvrdilo da njezin suvlasnički udio od 1/2 dijela predstavlja površinu od … m2, koja površina je nedovoljna za dvočlanu obitelj tužiteljice.

U skladu s tim utvrđenjem pravilno je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-019-06/16-01/212, URBROJ: 2182-03-04/3-19-54 od 25. rujna 2019., kojim je tužiteljici utvrdilo pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu u K..

Slijedom navedenog, ovaj sud je stava da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta postupanju tuženika u skladu s odredbom članka 131. ZUP-a, jer se u predmetnom slučaju ne radi o situaciji koju ima u vidu odredba članka 129. stavka 3. ZUP-a, odnosno ne radi se o očitoj povredi materijalnog propisa kako to u osporenom rješenju navodi tuženik, zbog čega je osporeno rješenje trebalo poništiti.

U Splitu, 5. studenog 2020.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                    Radojka Ćupurdija