- 1 -              Kžm 38/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 38/2017-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. ispravak, – dalje:  KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. srpnja 2017. broj Kmp-1/2016, u sjednici održanoj 5. studenog 2020., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenice Glavnog državnog odvjetnika M. K. i zz branitelja optuženika, V. G., odvjetnika iz S.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. Š., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. M. Š. zbog kaznenog djela usmrćenja iz čl.112. st. 1. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci, u koju kaznu se na temelju čl. 54. KZ/11.  uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2015. godine.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.- dalje: ZKP/08.) oštećenici A. V. i V. J. G. su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. ZKP/08. optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 4.080,00 kuna te paušalnu svotu 2.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženik se žali putem dvojice branitelja, mr. sc. Ž. G. i J. F., obojica odvjetnici u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlažu da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno preinači izricanjem blaže kazne, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća. Obje žalbe će biti razmotrene kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog optuženika i branitelja J. F., a u prisutnosti državnog odvjetnika i zamjene branitelja V. G.

 

Osnovane su žalbe stranaka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka  iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., a k tome je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.-VIII utvrđeno da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.-VIII.

 

Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi reproducirao iskaze svjedoka, među ostalim svjedoka V. Š.1, V. Š.2, M. Š. i D. S. te je ih je koristio pri utvrđenju činjeničnog stanja. Radi se o osobama koje su u srodstvu sa optuženikom, njegovim roditeljima, bratu i ujaku, dakle privilegiranim svjedocima iz čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08. koji nisu ispitani na zakonit način pa se njihovi iskazi nisu mogli upotrijebiti u postupku  (čl. 300. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.).

 

Naime, prema stanju spisa razvidno je da su svjedoci V. i V. Š. (roditelji) te D. S. (ujak) najprije ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage 28. kolovoza 2015. Prije ispitivanja svi su upozoreni identično, na mogućnost uskrate iskaza što su odbili („Svjedok je upozoren da je oslobođen dužnosti svjedočenja (čl. 234. ZKP-a) pa izjavljuje da želi svjedočiti“). Na raspravi su neposredno ispitani V. i V. Š. te optuženikov brat M. Š. nakon što su upozoreni (samo) na mogućnost uskrate iskaza, pozivom na čl. 285. st. 1. ZKP/08., što su odbili, dok je zapisnik o iskazu svjedoka D. S., ispitanog na dokaznom ročištu, pročitan. Međutim, ovako provedena ispitivanja privilegiranih svjedoka nisu zakonita jer je trebalo voditi računa da je još V. Novelom  ZKP/08. (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, "Narodne novine" broj 145/13.) odredba o načinu na koji se ima provesti ispitivanje privilegiranih svjedoka modificirana.

 

Prema čl. 285. st. 3. ZKP/08. tijelo koje vodi postupak dužno je privilegirane svjedoke upozoriti da ne moraju svjedočiti, a ako osobe iz čl. 285. st. 1. toč. 1. – 3. ZKP/08. odluče svjedočiti, treba ih upozoriti da će se taj njihov iskaz, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz u postupku, time da se upozorenja i odgovor svjedoka moraju unijeti u zapisnik o ispitivanju. Istovremeno je prema čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08. propisano da se iskazi privilegiranih svjedoka ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako (cjelovito) upozorenje iz čl. 285. st. 3. istog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik. To znači da je najprije sudac istrage propustio privilegirane svjedoke pravilno upozoriti, koji propust čini i prvostupanjski sud premda je na raspravi imao mogućnost svjedoke zakonito ispitati, uz cjelovito upozorenje, što nije učinio, a k tome je i pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka D. S. na kojem nije ubilježeno potpuno upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08.

 

Nadalje, osnovano državni odvjetnik zamjera prvostupanjskom sudu da je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela usmrćenja na način da je u izreku unio dijelove pravnog opisa kaznenog djela koji nisu konkretizirani činjeničnim navodima, a istovremeno je pravni opis djela manjkav.

 

Pored toga, u razlozima za osudu zbog kaznenog djela usmrćenja, čime implicite otklanja tezu obrane o postupanju u nužnoj obrani, sud prvog stupnja utvrđuje da je oštećenik „posjedovao oružje“ i „u pratnji druge osobe fizički dominantne“ nasilno ušao u kuću optuženika gdje su  fizički zlostavljali optuženikova brata uz prijetnju da će ubiti i optuženikova oca. Nastavlja, „U takvoj situaciji optuženik kada dolazi iz drugog dijela kuće a oštećenik ga napada okrivljenik puca u oštećenika kako bi zaštitio sebe i članove svoje obitelji.“ što razloge pobijane presude čini proturječnim kako utemeljeno optuženik navodi u svojoj žalbi.

 

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi svoja utvrđenja glede relevantnih činjenica temeljio na iskazima svjedoka koji zbog navedenih nedostataka nisu mogli biti upotrijebljeni kao dokaz u postupku ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. u vezi s čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08., kao i povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. na koju upiru žalitelji što za posljedicu ima ukidanje pobijane presude.

 

U ponovljenom suđenju, na kojem stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze, prvostupanjski sud će iznova i zakonito provesti sve do sada pribavljene dokaze koje će po potrebi dopuniti dodatnim ispitivanjem psihijatrijskog vještaka. Naime, u pravu je državni odvjetnik da za utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženik bio u stanju jake razdraženosti i prepasti nema uporišta u dokaznoj građi. Pored toga  je izostala temeljita ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza na temelju koje je potrebno jasno utvrditi dinamiku događaja i potom ocijeniti je li optuženik ostvario obilježja terećenog kaznenog djela te ima li mjesta primjeni čl. 21. KZ/11.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.