- 1 -              Rev-x 861/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 861/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenka Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. o. V. I. G. d.d. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. V. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5679/15-2 od 8. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3433/13-69 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 5. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.549,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2002. do isplate te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 17.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. veljače 2012. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovoga Zakona.

 

U konkretnom slučaju pobijana drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP pa je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, nije ostvaren ni revizijski razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje.

 

Kod utvrđivanja relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Pri tom valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.549,00 kn na ime regresnog potraživanja, temeljem odredbi čl. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

 

- da se 15. kolovoza 2000. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tuženik i I. B.,

 

- da su se oba sudionika prometne nezgode kretala cestom u dijelu kojem je zabranjen promet u oba smjera,

 

- da je tuženik radi neprilagođene brzine prešao na suprotni kolnički trak i udario u vozilo registracijske oznake ..., kojim je upravljao I. B.,

 

- da je u vrijeme prometne nezgode tuženik upravljao osobnim motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje istim,

 

- da je provedeno prometno vještačenje po vještaku Z. I. iz kojeg nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi da dinamika odvijanja nezgode ukazuje da je do nezgode došlo na tuženikovoj desnoj polovici kolnika,

 

- da iz iskaza tuženika od 20. svibnja 2009. proizlazi da je on manjim dijelom prešao na suprotnu kolnički trak u trenutku nezgode,

 

- da je I. B. u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede te mu je tužitelj, kao osiguranik vozila kojim je upravljao tuženik, na ime materijalne i nematerijalne štete te troškova odvjetnika, uplatio ukupan iznos od 31.098,00 kn.

 

Na temelju utvrđenih činjenica, u cijelosti prihvativši nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, a ujedno poklonivši vjeru iskazu tuženika da je on manjim dijelom prešao u suprotni kolnički trak u trenutku nezgode, prvostupanjski sud zaključuje da su oba sudionika nezgode doprinijela šteti u jednakim omjerima, pozivom na odredbe čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) te ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim.

 

Drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjska presuda opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga jer je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je utvrdio da je do nezgode došlo na tuženikovoj strani kolnika, a ujedno je i poklonio vjeru iskazu tuženika u kojem je tvrdio da je do nezgode došlo kada je njegovo vozilo manjim dijelom prešlo u suprotni kolnički trak. Unatoč navedenom, drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, a polazeći od izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, sam utvrđuje da je do nezgode došlo kada je vozilo tuženika prešlo u suprotan kolnički trak kojim se kretao vozač I. B. Ujedno zaključuje da je nedostatak vozačke dozvole, odnosno iskustva u vožnji, imao za posljedicu prometnu nezgodu i nastalu i štete iz razloga jer su u konkretnom slučaju postojali propusti u vožnji tada maloljetnog tuženika koji je upravljao vozilom na dijelu ceste kojom je bio zabranjen promet i to vidljivo postavljenim prometnim znakom te je prešao u kolnički trak namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, pa stoga postoji uzročna veza između nedostatka vozačke dozvole (odnosno iskustva u vožnji) i nastale posljedice (prometne nezgode). Nadalje ocjenjuje pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su oba sudionika prometne nezgode doprinijela njezinom nastanku u omjeru svaki 50% primjenom odredbe čl. 178. st. 2. ZOO, a sve iz razloga jer se i vozač drugog vozila I. B., kretao kolničkim trakom za koji je postojala zabrana kretanja, a zbog čega je tužitelj i priznao postojanje suodgovornosti. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 939. st. 1. ZOO potvrđuje prvostupanjsku presudu.

 

Prema čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Kako tužitelj iako se u reviziji poziva na razlog pogrešne primjene materijalnog prava taj razlog nije obrazlagao, tako ovaj sud isti nije ni uzeo u obzir.

 

Revident u reviziji osporava utvrđenja i zaključke sudova o mjestu nastanka prometne nezgode, kao i o postojanju uzročno posljedične veze te odgovornosti tuženika. Takvim se navodima zapravo osporava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se tuženik pozvao, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.