Broj: Kž 211/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene N. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 26. travnja 2018. broj Kv I-29/18-6 (K-2/18-88), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene N. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11, na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženice iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena N. B. po branitelju D. K., odvjetniku iz V., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Razmatranjem sadržaja i razloga žalbe, utvrđuje se da optuženica u suštini rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene N. B. i to, kako one vezane uz postojanje opće, tako i one odnoseće na posebnu pretpostavku iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem produljen.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženica počinila kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. KZ/11 na štetu N. T. proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, potvrđene rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 12. siječnja 2018. broj Kov-2/18-7 i dokaza na kojima se optužnica temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz čl. 123. st. 1. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene N. B.. U tom smislu, za odluku o istražnom zatvoru nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženice kojima se upire na pitanja tko je inicirao sastanak koji je prethodio inkriminaciji, tko je na isti sastanak donio nož, je li i koje ozljede tada pretrpjela optuženica, kao i kako se te zgode, pa i inače, pokojni oštećenik ponašao prema optuženici. Sve ovo ulazi u nadležnost raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave i ocjene izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti optužene N. B., dok je za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban odgovarajući stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog joj djela, koji ovdje svakako postoji.

Osim toga, protivno žalbenim navodima, osnovano i pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kod optužene N. B. one osobite okolnosti koje svojim značajem upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela i time opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 protiv optuženice.

Optužena N. B. je osnovano sumnjiva da je s ciljem da usmrti N. T., na livadi pored Drave, nožem dužine oštrice 9,5 cm, imenovanog ubola u predjelu lijeve strane vrata i prerezala mu lijevu karotidnu arteriju, nakon čega je pobjegla s mjesta događaja, a N. T. je od posljedica ozljede dva dana kasnije preminuo. Opisani način počinjenja terećenog joj kaznenog djela, doveden u vezu s iskazima svjedoka, S. Š. te D. J., upućuje u svojoj ukupnosti, i po ocjeni ovog suda, na konkretnu iteracijsku opasnost kod optužene. Naime, prema iskazu S. Š., optuženica je i ranije razmišljala o počinjenju istog kaznenog djela, no, prema D. J. s kojim je ranije bila u ljubavnoj vezi, kada je svjedokinji svega šest mjeseci prije inkriminiranog događaja govorila da bi ga: „odvela na Dravu, zavezala ga u kućicu, tamo bi ga spikala, mučila, iživljavala se, rekla bi poslije da ju je pri tom on pokušao silovati, nakon svega bi se ona napravila mutava i to bi tako prošlo“. Sadržaj ovog razgovora posredno potvrđuje svjedok D. J., a potvrđuje se i SMS komunikacijom između ovo dvoje svjedoka, u kojoj komunikaciji svjedokinja Š. upućuje poruku sadržaja: „Točno je napravila onak kak smo se mi spominale“. Razmatrajući izloženo u svjetlu načina počinjenja i težine djela za koje se optuženica osnovano sumnjiči, ovaj drugostupanjski sud nalazi osnovanim i pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da će boravkom na slobodi optuženica ponoviti isto ili slično kazneno djelo, zbog čega je primjena mjere istražnog zatvora protiv nje po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i dalje nužna.

Uz izloženo, protivno daljnjim navodima žalbe, s pravom svoju odluku prvostupanjski sud temelji i na rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja optužene N. B.. Tako iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka doc. dr. sc. G. A. proizlazi da je kod optuženice ustanovljen granični poremećaj osobnosti karakteriziran, između ostalog, sklonošću impulzivnom ponašanju bez razmišljanja o posljedicama, nesposobnošću kontrole osjećaja i reakcija na iste, kao i da je optuženica osoba s nižim pragom tolerancije na frustracije te je emocionalno nestabilna, a zbog poremećaja ličnosti sklona promjenama raspoloženja i burnim reakcijama. Razmatrajući navedeno mišljenje sudskog vještaka psihijatra, u cijelosti je neosnovan navod žalbe kojim se, parcijalnim citiranjem dijela iskaza svjedoka N. B. o tome da njemu kao psihoterapeutu optuženica nije govorila o želji da nekoga ubije,  nastoji uvjeriti ovaj sud da kod optuženice iteracijska opasnost ne postoji.

Dakle, razmatrajući sve izloženo, pritom akceptirajući činjenicu da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je protiv optužene N. B. nužno produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, sve radi otklona postojeće, realne i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženice, time da se ista svrha za sada ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08, pa niti žalbom predloženim „istražnim zatvorom u domu“, budući da, i po ocjeni ovog suda niti jedna blaža mjera ne predstavlja dostatnu sigurnost otklanjanja kod optuženice utvrđene opasnosti od počinjenja djela na slobodi.

Stoga, tvrdnje optuženice da se u konkretnom slučaju radi o izrazitoj „individualiziranosti eventualnog kaznenog djela“ zbog čega prema njezinom mišljenju ne postoji opasnost po druge, nisu osnovane i ne utječu na pravilnost izloženih utvrđenja prvostupanjskog suda. Također, uzimajući u obzir težinu inkriminiranog kaznenog djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (optuženica se u istražnom zatvoru nalazi od 15. lipnja 2017.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno, pa je neosnovan i navod žalbe da istražni zatvor „predstavlja kaznu prije kazne“.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2018.