- 1 -              Revd 2416/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2416/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. I. iz N., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika, P. Z. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Đ. L. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-488/2020-2 od 3. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-124/2019 od 17. veljače 2020., u sjednici održanoj 5. studenoga 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-488/2020-2 od 3. lipnja 2020. se odbacuje.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik P. Z. d.d. Z. (dalje u tekstu: Banka) je podneskom od 14. srpnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-488/2020-2 od 3. lipnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da revizijski sud odbije prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju trošak odgovora na prijedlog.

 

Prijedlog je nedopušten.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 9010586106, sklopljenog između stranaka 14. srpnja 2005., te zahtjevu za povrat iznosa naplaćenog primjenom jednostrano promjenjive kamatne stope po odluci Banke. Tužitelju je dosuđen iznos koji je naplaćen obračunom kamata primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci Banke, za koju je sud našao da je ništetna, ali da i bez te odredbe ugovor može ostati na snazi.

 

Prvo pitanje kojim tuženik pita „je li sud u individualnoj parnici, koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan pravnim utvrđenjem iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. ZPP“, nije važno za rješenje ovog spora.

 

U ovoj parnici se glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva radi o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača. Radi se o sudskom razrješenju pravih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnom određene odredbe konkretnog ugovora na temelju činjenica utvrđenih u dokaznom postupku u ovom sporu, a samo u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva se pozvao i na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015..

 

Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata.

 

Podredno se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

Drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015, i druge).

 

Treće pitanje, kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanje spora po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prva radnja kojom se u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekida zastara u individualnim parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.), a o kojemu je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 5. studenoga 2020.