Broj: Kž 213/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Đ., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. travnja 2018. broj Kv-I-27/2018 (K-3/2018-7), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Đ., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 131. st. 1. (pravilno bi bilo st. 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u čl. 551. st. 1. ZKP/08 te je nadalje određeno da istražni zatvor može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova predviđenih u čl. 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Đ. po braniteljici V. M., odvjetnici iz K., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „uvaži žalbu okr. te da ukine istražni zatvor i zamijeni ga ambulantnim liječenjem na slobodi“.

Žalba nije osnovana.

Žalbenim se navodima ističe da optuženi D. Đ. do sada nije kazneno ni prekršajno osuđivana osoba, inače je plahe naravi, oštećenika osobno i ne poznaje, dok ga boravak u istražnom zatvoru onemogućava u nastavku liječenja te bi njegova bolest mogla „otići u progresiju“, budući da isti negativno utječe na njegovo zdravstveno stanje, pa se stoga predlaže pustiti ga da se uz ambulantno liječenje brani sa slobode.

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud, nakon razmatranja stanja stvari i razloga pobijanog rješenja, nalazi da je prvostupanjski sud, prvotno pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su od utjecaja na odluku o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 551. st. 1. ZKP/08, a potom iste valjano, određeno i jasno obrazložio.

Naime, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrđuje da je optuženik temeljem potvrđene optužnice osnovano sumnjiv da je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11, a što je u ovom stadiju postupka dostatno obrazloženje postojanja osnovane sumnje nužne kao opće pretpostavke za odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora.

Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku doc. dr. sc. G. A., utvrđeno je da optuženi D. Đ. boluje od shizofrenije te da tempore criminis, uslijed ove bolesti i psihotične dekompenzacije nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojim postupcima, i to unatoč činjenici što je tada provodio adekvatno liječenje i redovito uzimao preporučenu terapiju. Stoga vještak smatra da postoji veliki rizik da bi u budućnosti optuženik zbog duševne bolesti mogao počiniti novo, teže djelo, zbog čega je optuženiku, prema nalazu i mišljenju vještaka, potrebno odrediti smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Osnovano je, dakle, prvostupanjski sud svoj zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz čl. 551. st. 1. ZKP/08, utemeljio na izloženom psihijatrijskom nalazu i mišljenju, budući da se rizik od počinjenja novog djela kod optuženog D. Đ. može umanjiti jedino smještajem i liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi.

Prema tome, a protivno žalbenim navodima kojima se predlaže primjena mjere opreza psihijatrijskog liječenja na slobodi, pravilno prvostupanjski sud ovu mogućnost isključuje, s obzirom na to da iz izloženih rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja, proizlazi da se svrha, koja se u dosadašnjem tijeku postupka postizala mjerom istražnog zatvora po osnovi iz čl. 551. st. 1. ZKP/08, ne može ostvariti blažom mjerom, konkretno predloženim liječenjem na slobodi iz čl. 551. st. 3. ZKP/08.

Potrebno je, međutim, napomenuti prvostupanjskom sudu da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću vodi računa o činjenici da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da nadležan sud u najkraćem mogućem roku odluči o optužbi protiv njega. Ovo stoga što je razmatranjem spisa predmeta utvrđeno da od potvrđivanja optužnice do donošenja pobijanog rješenja, u postupku nije poduzeta niti jedna procesna radnja koja bi imala za cilj odlučivanje o meritumu optužbe.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno postojanje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2018.