Broj: Kž 214/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 110/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog E. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 26. travnja 2018. broj Kv-I-21/2018 (K-6/2018), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog E. B. zbog kaznenih djela pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi s čl. 34. i dr. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi E. B. po braniteljici Z. S. - K., odvjetnici iz Z., time da se obrazlaže žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže se da se pobijano rješenje preinači i optuženika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog E. B. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11 te kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11, a osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice te priloženih dokaza u vidu potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija te o pretrazi pokretne stvari, zapisnika o ispitivanju svjedoka M. B. koji je žrtva te svjedoka M. S., M. M., kao i izuzetim predmetima te drugih dokaza. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08 koja nije dovedena u pitanje rezultatima biološkog i daktiloskopskog vještačenja na koje se poziva žalba kao argumente kojima osporava tezu pobijanog rješenja o osnovanoj sumnji u odnosu na kazneno djelo iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11. Naime, navedeni dokazi ukazuju na dovoljan stupanj vjerojatnosti da su počinjena oba inkriminirana djela, dok prvostupanjski sud prilikom produljenja istražnog zatvora, a niti ovaj sud prilikom ispitivanja pobijanog rješenja u povodu podnesene žalbe nisu ovlašteni ocjenjivati njihov vrijednosni značaj niti uvjerljivost, već će to učiniti raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka.

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika i ovaj drugostupanjski sud, pored ostalog, nalazi u činjenici da je on već ranije osuđivan (list 30. spisa) u tri navrata zbog više kaznenih djela s elementima nasilja pa u žalbi istaknuta činjenica proteka vremena od ranijih osuda (presude su postale pravomoćne u razdoblju od 3. travnja 2006. do 3. ožujka 2012.) do inkriminiranog događaja u studenom 2017. ne dovodi u pitanje postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će optuženik počiniti teže kazneno djelo. Naime, ranija osuđivanost je tek jedan od argumenata pobijanog rješenja, uz dugogodišnje teško poremećene odnose između optuženika i žrtve-njegovog brata koji su vezani za imovinu te problema s alkoholizmom i psihom u vidu trajnih promjena ličnosti te liječenja od posttraumatskog stresnog poremećaja navedenima u nalazu vještaka psihijatra. U svjetlu svih ovih okolnosti, dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru od 18. studenog 2017. nije u takvom trajanju da bi postigao preventivne učinke koje ističe žalba, a niti je ugroženo načelo razmjernosti koja žalba pogrešno veže jedino uz kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a svrha istražnog zatvora, imajući na umu brojnost, značaj i karakter izloženih okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno ostvariti blažim mjerama pa tako niti u žalbi predloženim jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2018.