Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 632/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: I 632/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, od 20. listopada 2020. broj Ik I-623/2020-9, u sjednici održanoj 5. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba zatvorenika S. K., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), zatvorenik S. K., rođen ..., u D., B. i H., s prebivalištem u Z., državljanin Republike Hrvatske,

 

otpušta na uvjetni otpust

 

s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od sedam godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2016. broj: K-10/2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. lipnja 2017. broj: I -57/2017-8, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

II. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

 

III. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11-I uvjetno otpuštenom zatvoreniku S. K. izriče se posebna obveza redovitog javljanja Probacijskom uredu, te Policijskoj upravi, Policijskoj postaji Č., jednom mjesečno s time da je prvi put dužan javiti se u roku od tri dana po otpustu.

 

IV. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik S. K. može promijeniti prebivalište samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, odbijen je osobni prijedlog zatvorenika S. K. za njegovim uvjetnim otpuštanjem s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od sedam godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2016. broj: K-10/2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. lipnja 2017. broj: I -57/2017-8, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. Predviđeni istek te kazne je 21. listopada 2022.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. K. po opunomoćeniku, odvjetniku V. D., bez navođenja žalbene osnove, dok sadržajno proizlazi da rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Predlaže se da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da zatvorenika uvjetno otpusti.

 

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Razmatranjem spisa predmeta, ovaj sud nalazi kako zatvorenik u žalbi s pravom ističe da su ispunjene pretpostavke za njegov uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, čime je posljedično pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Naime, iz izvješća Kaznionice u T., čije je mišljenje o prijedlogu zatvorenika za njegovim uvjetnim otpuštanjem pozitivno, proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od sedam godina, od koje je izdržao više od pet godina, sada već gotovo 3/4 kazne na koju je osuđen (zadnja četvrtina nastupa 21. siječnja 2021.). Nadalje, izvješćem je utvrđeno da je u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora zatvorenik S. K. procijenjen naročito uspješnim, a jednako je ocjenjivan i njegov kontinuirani radni angažman. Zatvorenik tijekom izdržavanja kazne nije imao stegovnih mjera ni savjetovanja, a od 15. prosinca 2018. uredno je koristio odobrene pogodnosti izlaska u mjesto prebivališta. U Kaznionici u G. pohađao je posebni program PORTO-s ("Prevencija ovisničkog recidiva treningom i osnaživanjem") te redovito dolazio na sastanke, no, u radionicama i tretmanu trebalo ga je poticati i dodatno motivirati, ali neovisno o tome održao je apstinenciju, jednako kao i u Kaznionici u T. u kojoj je uključen u KLO (Klub liječenih ovisnika) i KLA (Klub liječenih alkoholičara). Protiv zatvorenika nije u tijeku drugi kazneni postupak, dok sukladno Izvješću on izražava žaljenje zbog žrtve kaznenog djela te se s kaznom pomirio. Istovremeno, zatvorenik je održao kontakt i podršku obitelji, koja ga je spremna i financijski pomoći te mu osigurati postpenalni prihvat.

 

Kod takvog stanja stvari, a osobito cijeneći afirmativno izvješće i pozitivno mišljenje Kaznionice u T., iz kojeg proizlazi da se radi o zatvoreniku urednog penološkog tijeka, s osiguranim poslijepenalnim prihvatom i podrškom roditelja, razvijenog emotivnog odnosa s maloljetnom kćerkom, čiji se pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora provodi na naročito uspješnoj razini sa značajnim pomakom u sanaciji bolesti ovisnosti, zbog čega stručni tim Kaznionice smatra da se prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust može pozitivno riješiti, u pravu je zatvorenik kada pobija osnovanost ocjene prvostupanjskog suda da je kod njega nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, jer da nema osnove za zaključak da bi on prije isteka kazne zatvora, na slobodi, mogao uredno funkcionirati, kao niti da bi do ciljanih promjena moglo doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta.

 

Naime, dovodeći u vezu brojnost i značaj izloženih pozitivnih, za uvjetni otpust, bitnih okolnosti s izglednom mogućnošću zatvorenikovog zapošljavanja na slobodi (o čemu je uz prijedlog dostavio potvrdu), činjenicom da je sukladno aktualnoj procjeni rizičnosti, u okolnostima roditeljske potpore i uključivanja u rad, kod zatvorenika bitno smanjena mogućnost kriminalnog recidiva te vodeći računa o duljini kazne na koju je osuđen i do sada izdržanom dijelu kazne, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je zatvorenik S. K. pokazao da shvaća svu neprihvatljivost protupravnog ponašanja i ozbiljnost posljedica istog, zbog čega se osnovano može očekivati da on u budućnosti neće činiti kaznena djela. U tom smislu, okolnost istaknuta pobijanim rješenjem da je zatvorenik presudom pravomoćnom 22. rujna 2017. osuđen zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11., ne dovodi u pitanje osnovanost ocjene o ispunjenju uvjeta da se zatvorenika S. K. uvjetno otpusti s izdržavanja ove kazne zatvora, osobito kada se ima u vidu da je djelo, za koje je presuđen 2017., počinjeno 2014., dakle, prije no što je počeo izvršavati ovu kaznu zatvora s koje predlaže uvjetno otpuštanje.

 

S obzirom na sve izloženo, ovaj sud nalazi da su na strani zatvorenika S. K. ostvarene sve pretpostavke iz članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11-I za njegovo uvjetno otpuštanje, jer je izdržao gotovo tri četvrtine kazne zatvora na koju je osuđen, a vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne, temeljem svega ranije izloženog, očito je utjecalo na njega pa se stoga potpuna svrha kažnjavanja, uz primjenu posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11-I određene mu ovim rješenjem, može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta.

 

Slijedom izloženog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvatiti žalbu zatvorenika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu