Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - I Kž 619/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Ž. V., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11. – I.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2020. broj Ik I-695/2020-8., u sjednici održanoj 5. studenog 2020.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba zatvorenika Ž. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika s izdržavanja kazne, podnesen po službenoj dužnosti.
Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju četiri godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 9. listopada 2018. broj K-3/2018. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. travnja 2019. broj I Kž-25/2019-8, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11.-I.
Početak izdržavanja kazne je 28. kolovoza 2017., a očekivani istek kazne je 28. rujna 2021.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Ž. V., osobno, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, uz navod da mu je uvjetni otpust potreban zbog brige o roditeljima.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L.
Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik zbog kaznenog djela teške krađe, ranije već izdržavao kaznu zatvora, s koje je bio uvjetno otpušten. Zatvorenik se aktualno nalazi na poluotvorenom odjelu Kaznionice, a u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen je na razini "uspješan". Rizik od kriminalnog povrata je procijenjen postojećim.
Prema dijagnostičkim podacima, kod zatvorenika je prisutan prijezir prema društvenim normama i tendencija upuštanja u rizične situacije, uz impulzivnost i sklonost odbacivanju autoriteta te kršenju postavljenih pravila.
Suprotno žalbenim navodima, istaknute okolnosti, imajući u vidu ostatak neizdržanog dijela kazne, ne upućuju na zaključak da je zatvorenik osvijestio svoje pogreške niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela.
Prema čl. 59. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II.), sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11.-II., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo.
Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da zatvorenik nije stegovno kažnjavan i da nema presuda koje bi trebale stići na izvršenje, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a predviđeni istek je 28. rujna 2021., dok je kazneno djelo, za koje sada izdržava kaznu, počinio 28. kolovoza 2017., nedugo nakon redovitog isteka ranijeg izdržavanja kazne (2. travnja 2017.), s koje je uvjetno otpušten.
Protivno stavu žalitelja, zatvorenikova radna angažiranost i pridržavanje odredbi kućnog reda, nisu odlučne okolnosti koje bi dovele u pitanje osnovanost zaključka suda prvog stupnja. Naime, radi se tek o nekim komponentama o kojima ovisi ocjena učinkovitosti izvršavanja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora. Isto tako, zatvorenikova odlikovanja za sudioništvo u Domovinskom ratu već su bila uzeta u obzir te su ocijenjena olakotnom okolnošću u postupku odmjeravanja kazne zatvora, koju zatvorenik sada izdržava.
Sve izložene okolnosti, neovisno o osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci roditelja, jasno upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.
Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer, za sada, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11.-II., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Ileana Vinja, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.