Broj: Kž 210/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110 u svezi čl. 34 Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. studenog 2017. godine broj K-6/16, u sjednici održanoj 16. svibnja 2018. godine, u prisutnosti opt. A. B. i branitelja optuženika mr. sc. I. B. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 27. studenog 2017. godine broj K-6/16 proglasio je krivim opt. A. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz čl. 118 st. 1 KZ/11 i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i uz primjenu čl. 56 st. 1, 2 i 3 KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu na način da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Ako se optuženiku opozove uvjetna osuda i izrekne kazna zatvora u istu će se na temelju čl. 54 KZ/11 uračunati vrijeme provedeno i istražnom zatvoru od 23. srpnja 2015. godine do 19. kolovoza 2015. godine.

Na temelju čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.720,50 kuna u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žali s državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno preinači u odluci o kaznenoj sankciji i optuženiku izrekne primjerena zatvorska kazna.

Optuženik je po branitelju mr. sc. I. B. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana. Moli obavijest o sjednici vijeća.

Na temelju čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i njegova branitelja mr. sc. I. B. odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je oštećenik zadobio veliki broj ozljeda zadanih rukama i nogama koji u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Radi se o ozljedama vitalnih dijelova tijela i to višestrukom prijelomu baze lubanje i kosti lica, prijelomu maksile i orbite lijevo, baze lubanje i posjekotinama supraorbitalno desno. Državni odvjetnik smatra da je optuženik bio svjestan da poduzimanjem takvih radnji, usmjerenih na zadavanje upravo opisanih ozljeda može nastupiti eventualno i smrt oštećenika pa je na to pristao. Upire na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji da je naveo "mogućnost nastupa smrtne posljedice nakon zadobivenih udaraca u glavu ne može se isključiti".

Protivno žalbenim navodima u tijeku dokaznog postupka nije utvrđeno da bi optuženik zadao oštećeniku udarce nogom budući to nije potvrdio niti oštećenik, saslušan kao svjedok, kao niti svjedok Č. koji je došao na lice mjesta i zatekao optuženika i oštećenika.

Stoga opravdano prvostupanjski sud ispušta iz činjeničnog opisa zadavanje udaraca nogom iako je sudsko medicinski vještak dozvolio tu mogućnost.

Iz medicinske dokumentacije za oštećenika te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je oštećenik kritične zgode zadobio ozljede navedene u činjeničnom opisu i sada u žalbi državnog odvjetnika, koje su kvalificirane u svojoj ukupnosti kao obična teška tjelesna ozljeda.

U pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. D. M. je naveo da nije za očekivati da bi ozljede glave kakve je zadobio oštećenik realno ugrozile život ozlijeđene osobe odnosno dovele do smrtnog ishoda. Naveo je da se uopćeno nastup smrtne posljedice, nakon zadobivenih udaraca u glavu, ne može isključiti međutim, u konkretnoj situaciji na strani oštećenika nije došlo do zahvaćanja vitalnih struktura (u prvom redu mozga) niti drugih komplikacija ozljeđivanja koje bi bile potencijalno smrtonosne.

Na raspravi vještak je pojasnio da takozvana obična teška tjelesna ozljeda u sebi sadrži kvalifikacijski element opasnosti za život, ali za razliku od osobito teške tjelesne ozljede ona postoji, ali je označava kao apstraktnu, potencijalnu. To znači da se ne može isključiti mogućnost da takva ozljeda doista i rezultira nekim komplikacijama koje bi dovele do smrtnog ishoda, ali takav slijed događaja nije za očekivati.

Dakle, kada se ima u vidu cijelokupni nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, a ne samo fragmentarno citirani dio u žalbi državnog odvjetnika, za zaključiti je da je smrtni ishod bio samo apstraktna mogućnost.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano prvostupanjski sud, uz činjenicu da je optuženik samoinicijativno prestao s napadom, zaključuje da je postupao s neizravnom namjerom na nanošenje teške tjelesne ozljede, svjestan svog činjenja i pristajući da udarcima šakom po glavi oštećenika, istoga teško tjelesno ozlijedi, a ne s neizravnom namjerom na lišenje života.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.

U navedenom državni odvjetnik nije u pravu jer imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti koje prihvaća i državni odvjetnik, da je optuženik neosuđivan i da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, da je oženjen i otac jednog djeteta, zaposlen i na temelju svog rada osigurava vlastitu egzistenciju i egzistenciju obitelji, te činjenicu da je izvansudskom nagodbom namirio sve vidove štete oštećeniku, te da stoga kod imenovanog postoji svijest o neprihvatljivosti učinjenog, što je iskazao i na raspravi izrazivši kajanje i žaljenje, te da je izgladio odnose sa oštećenikom koji je u iskazu naveo da ne smatra da ga je optuženik htio ubiti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da će se i izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja.

Navedene okolnosti su pravilno cijenjene, a državni odvjetnik nije u pravu kada navodi da okolnosti počinjenja djela i ozljede koje je oštećenik zadobio treba posebno cijeniti kao otegotnu okolnost, jer bi se u protivnom radilo o dvostrukom vrednovanju istih okolnosti, jednom prilikom odlučivanja o ostvarenju bitnih elemenata kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, a drugi puta prilikom odmjeravanja kaznene sankcije.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenog sankciji.

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482 ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. svibnja 2018.