- 1 -              II Kž 453/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 453/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. R., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 1. listopada 2020. broj Kv I-329/2020-9. (K-19/2020.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba optuženog B. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. R., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. R., iz razloga u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi B. R. po branitelju, odvjetniku G. C., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i optuženiku omogućiti obranu sa slobode, uz primjenu mjere opreza iz članka 551. stavka 3. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

 

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog B. R. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika, po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na psihijatrijsko-psihologijskom nalazu i mišljenju dr. K. R. i prof. I. T.

 

Naime, iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi da je optuženi B. R. osoba s težim duševnim smetnjama, koja pokazuje kliničku sliku sumanutog poremećaja, odnosno paranoidne psihoze. Optuženik sebe ne smatra bolesnom osobom, nema uvida u svoje stanje i potpuno je nekritičan u odnosu na potrebu liječenja. Uslijed postojanja psihopatologije unutar sumanutog poremećaja, u vrijeme ostvarenja protupravnog djela za koje je osnovano sumnjiv, optuženik je bio neubrojiv. S obzirom na to da su aktualno prisutni psihopatološki fenomeni, postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi optuženik, zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo. Opasnost za okolinu, prema nalazu i mišljenju vještakinje, može se smanjiti samo hospitalnim forenzičnim psihijatrijskim tretmanom, prema članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14.).

 

Prema tomu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. R. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., kao što je pravilno isključena i mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi optuženika prema članku 551. stavku 3. ZKP/08.

 

Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, ne utječu žalbeni prigovori o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti i poboljšanju njegovog zdravstvenog stanja od vremena uhićenja.

 

Imajući u vidu da je u psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju istaknuta potreba liječenja optuženika u bolničkim uvjetima, a zbog postojanja vjerojatnosti u počinjenje novog težeg kaznenog djela, bez značaja su navodi žalitelja da liječenje optuženika nije moguće provesti u istražnom zatvoru, nego u psihijatrijskoj bolnici. Žalitelj zanemaruje kako je optuženik, sukladno članku 551. stavku 1. ZKP/08., odlukom upravitelja Zatvora u Rijeci, u smislu odredbe članka 135. stavka 2. ZKP/08., upućen u bolnicu za osobe lišene slobode (dopis na listu 409. spisa).

 

Vodeći računa o rezultatima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja te utvrđenu optuženikovu nekritičnost prema svojoj bolesti, neosnovan je prijedlog žalitelja da se optuženiku istražni zatvor zamijeni mjerom opreza liječenja na slobodi.

 

Budući da žalbenim navodima optuženog B. R. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 5. studenog 2020.