- 1 -              II Kž 459/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 459/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2020. broj Kv-I-Us-113/2020. (K-Us-39/2019.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog S. M. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Zagrebu, u tijeku postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog S. M. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavka 2. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljio istražni zatvor protiv optuženog S. M. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Nadalje je, točkom II./ izreke rješenja, u istražni zatvor optuženom S. M. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 19. ožujka 2019. pa nadalje.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi S. M. po branitelju, odvjetniku K. Š. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da optuženiku istražni zatvor zamijeni nekom drugom, blažom mjerom.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak o postojanju opće te posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. M., a potom je za svoju odluku dao jasne, detaljne i u svemu dostatne te neproturječne razloge.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog S. M. nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije, uz navod da "količina kriminalne aktivnosti i intenzitet i svestranost... same za sebe predstavljaju činjenični opis kaznenog djela...te se stoga ne radi o činjenicama koje su odlučne za procjenu da li kod okrivljenog postoji ili ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela."

 

Nasuprot tome, s pravom prvostupanjski sud opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženog S. M. nalazi u okolnostima i načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice, optuženik se na razini osnovane sumnje tereti da je tijekom više mjeseci, radi stjecanja znatne nepripadne materijalne koristi, bio povezan u zajedničko djelovanje kontinuirane kupnje velike količine droge marihuana, koja je s područja Crne Gore, u posebnom, za skrivanje droge prerađenom kamionu, bila dopremana u Republiku Hrvatsku, gdje je istovarivana, skladištena i dalje distribuirana te prodavana na ilegalnom tržištu u Saveznoj Republici Njemačkoj, time da se optuženi S. M. konkretno tereti da je u tom zločinačkom udruženju, znajući za njegov cilj, radi realizacije terećene dogovorene kriminalne aktivnosti, priredio prostor za skrivanje droge i osigurao pristup do skladišta pomoću ljestvi te zajedno s drugim članovima udruženja bio zadužen za istovar droge u tako pripremljeno skladište te njezino skrivanje. Pritom, predmet kaznenog djela je droga marihuana u ukupnoj količini više od pola tone, čija procijenjena vrijednost u prodaji iznosi oko 5.000.000,00 kuna. Osim navedenog, optuženi S. M. je kod sebe držao još i 622,59 grama droge amfetamin i 96 mililitara otopine te droge za koju količinu je, prema potvrđenoj optužnici, na ilegalnom narko tržištu moguće ostvariti zaradu od najmanje 120.000,00 kuna.

 

Opisani, potvrđenom optuženicom inkriminirani, način postupanja govori o organiziranosti svih pripadnika zločinačkog udruženja pa tako i optuženog S. M., njihovoj koordiniranosti i međusobnoj povezanosti s jasno razrađenom podjelom uloga. Povezujući izloženo s duljinom inkriminiranog razdoblja i brojnošću protupravnih radnji, koje ukazuju na iznimnu upornost i odlučnost  u protupravnom postupanju, a pritom imajući u vidu količinu inkriminirane droge (više od pola tone), kao i međunarodni element terećene kriminalne aktivnosti, osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje da, kroz izloženo, očitovan visok stupanj kriminalne volje optuženika upućuje na zaključak o postojanju neposredne i konkretno predvidive opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. U tom smislu, nije u pravu optuženi S. M. kada tvrdi da način počinjenja djela ne može biti osnov ocjene postojanja iteracijske opasnosti. Naime, kriminalna količina sadržana u ranije izloženom načinu postupanja za koje se optuženik tereti doista nadilazi obilježja inače imanentna kaznenom djelu iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., što u svojoj ukupnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, govori o postojanju opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika S. M.

 

Razmatranjem značaja i kvalitete izloženih okolnosti, a vodeći računa o činjenici prethodne neosuđivanosti optuženika, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog S. M. u cijelosti opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, koju stoga, za sada, nije moguće zamijeniti nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni po optuženiku predloženim "određivanjem kućnog pritvora ili drugom mjerom opreza".

 

Nastavno tome, žalbeni navod optuženog S. M. da je zaposlen, konkretno da "posjeduje svoju firmu koja se bavi automehanikom i autoelektrikom", kao i navod da vodi brigu o svojoj bolesnoj majci, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, valjano prvostupanjski sud utvrđuje da je, sukladno navodu samog optuženika, mogućnost ostvarivanja legalnih izvora prihoda kod njega postojala i kroz inkriminirano vrijeme, no, očito mu navedeno nije bilo dostatno, imajući u vidu da je ovdje osnovano sumnjiv za postupanje s ciljem stjecanja znatne imovinske koristi preprodajom više vrsta droga.

 

Konačno, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da njegov boravak u istražnom zatvoru predstavlja penalizaciju, čime da je povrijeđeno načelo razmjernosti. U odnosu na te žalbene navode valja ponoviti da je prilikom ocjene radi li se o eventualnoj povredi tog načela potrebno voditi računa o razmjeru između, s jedne strane, težine terećenog kaznenog djela, zapriječene kazne, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati, te s druge o potrebi određivanja istražnog zatvora i njegovog dosadašnjeg trajanja. O svim izloženim okolnostima, osobito imajući u vidu potrebu primjene mjere istražnog zatvora i rokove njegovog maksimalnog trajanja, vodio je računa već prvostupanjski sud te valjano ocijenio da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju, za sada, nije povrijeđeno.

 

Stoga, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.