1

Poslovni broj:12 Gž Zk-797/2020-2

 

Poslovni broj: 12 Gž Zk-797/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja R. H. O.... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel Šibenik, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi G. Š. O.: ... Š., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Z-4833/2020 od 27. travnja 2020., dana 5. studenog 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba G. Š. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Z-4833/2020 od 27. travnja 2020.

 

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe u zk.ul. 785 k.o. (sada zk.ul. 7137) D. P.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor G. Š. podnesen protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda broj Z-9543/2018 od 13. srpnja 2018. kojim rješenjem je usvojen prijedlog predlagatelja radi otpisa čk. br. 5429/1  put površine 1099 m2 upisane u zk.ul 785 k.o. D. P. iz navedenog zk.ul i upis u novi zk.ul (sada 7137) iste katastarske općine sa uknjižbom prava vlasništva u korist R. H., te je ovo rješenje potvrđeno.

 

              U žalbi G. Š. ističe da se promjena upisa u korist predlagatelja mogla provesti samo na temelju dokaza da se radi o javnoj cesti, a kako se u zemljišnoj knjizi navedena nekretnina vodi pod kulturom – put, isto je pri rješavanju prijedloga obvezivalo zemljišnoknjižni sud. Smatra da je pozivanje na odredbu čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pogrešno jer Zakon o cestama u čl. 133. st. 3. izričito propisuje da se na evidentiranje u katastru i upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige  ne primjenjuju odredbe drugih zakona koje  bi bile protivne čl. 131. Zakona o cestama kojim je reguliran upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige. Predlaže preinačiti rješenje zk. suca na način da se odbije prijedlog predlagateljice, podredno da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i prijedlog odbaci.

 

              Žalba G. Š. nije osnovana.

 

Iz spisa predmeta proizlazi da je zemljišnoknjižni referent usvojio prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na čk. br. 5429/1  put površine 1099 m2 upisane u zk.ul 785 k.o. D. P. kao općenarodna imovina, u korist predlagateljice temeljem čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) kojim je određeno da se smatraju vlasništvom R. H. sve stvari iz društvenog vlasništva na području RH glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluju predmnjeve vlasništva iz st. 1. i 2. istog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

U obrazloženju pobijanog rješenja zemljišnoknjižni sudac ističe da je prijedlog predlagateljice pravno utemeljen  na odredbi čl. 362. st. 3. ZV-a pa neovisno od toga što je nekretnina upisana pod kulturom "put" i što je odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje: ZC) propisano da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste - javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, što može upućivati na to da bi jedinica lokalne samouprave bila vlasnik nekretnine, no isto ne priječi G. Š. da upiše svoje vlasništvo u koliko se zaista radi o nerazvrstanoj cesti, ali kako se pretpostavke za upis iz čl. 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje:ZZK) ocjenjuju prema stanju zemljišne knjige koje postoji u času zaprimanja prijedloga, prigovor Grada Šibenika je odbijen.

             

Pravilno je pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 362. ZV-a kojim je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1. ), zatim da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 2.), te da sve stvari iz društvenoga vlasništva na području R. H. glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, smatraju se vlasništvom R. H. a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.), time da što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.).

 

U konkretnom slučaju na nekretnini čk. br. 5429/1 put površine 1099 m2 upisane u zk.ul. 785. k.o. D. P. upisano je vlasništvo kao "općenarodna imovina", dakle nema upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a predlagateljica se u svom zahtjevu radi upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i pozvala na prethodno citiranu zakonsku odredbu, to je sud prvog stupnja pravilno udovoljio njezinom prijedlogu.

 

              Žalitelj isključivo zbog činjenice što je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao put tvrdi da se radi o nerazvrstanoj cesti  te obzirom na odredbu čl. 101. ZC tvrdi da ne može doći do upisa prava vlasništva predlagateljice već je ista u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, konkretno G. Š.

 

Kako tvrdnju da se doista u naravi radi o nerazvrstanoj cesti žalitelj ničim ne dokazuje osim činjenicom da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana kao put, dok čl. 131. st. 1. ZC određuje da ceste koje se na dan stupanja tog zakona (28. srpnja 2011.) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje  su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ZC postaju nerazvrstane ceste (st. 1.) s time da će se već postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz st. 1. tog članka u vlasništvu jedinica lokalne samouprave zamijeniti po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave, to je pozivanje žalitelja na odredbu čl. 131. st. 1. ZC pogrešno jer u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina nije bila upisana kao nerazvrstana cesta u vlasništvu žalitelja u trenutku stupanja na snagu ZC već kao općenarodna imovina. Nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišne knjige ili u tim knjigama  nije upisano  njihovo stvarno stanje, kao u konkretnom slučaju, upisuju se u zemljišne knjige temeljem prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru zemljišnoknjižnom sudu dostavlja po službenoj dužnosti tijelo nadležno za katastar.

 

Kako  pobijanim rješenjem nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje: ZPP)  koji Zakon svoju primjenu ima u odredbi čl. 91. st. 2. ZZK-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a koja bi imala utjecaj na zakonitost pobijanog rješenja s time da je i materijalno pravo pravilno primijenjeno a žalbeni navodi žalitelja su ocijenjeni neosnovanim, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a, ujedno i naložiti  brisanje zabilježbe žalbe.

 

Varaždin, 5. studenog 2020.