Pr-432/2019

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika I. G., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćnici N. B., odvjetnici u S., protiv
tuženika-protutužitelja Š. & c. d.o.o. , OIB:…, iz S.,
zastupano po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. kolovoza 2020.g., u nazočnosti tužitelja
sa punomoćnicom N. B. i zz tuženika sa zamjenicom punomoćnika G.
A., a po objavi presude dana 04. studenog 2020.g.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je Sporazumni raskid ugovora o radu od 03. 05.2019.,
nepostojeći sporazum, slijedom čega su nedopuštene prijave o prestanku
osiguranja kojim je tuženik sa danom 06. svibnja 2019., izvršio odjavu tužitelja
sa obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 21.12.2018.
između tužitelja i tuženika s danom zaključenja glavne rasprave kao danom
prestanka radnog odnosa tužitelja s tuženikom.

Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom isplatiti tužitelju na ime
naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 17.000,00 kn,
zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od ovom Presudom
utvrđenog dana prestanka radnog odnosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.
Zakona o obveznim odnosima, a koja da se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
naknadu plaća za period od 06.05.2019. do u točki 2. ove presudu utvrđenog
dana prestanka radnog odnosa u mjesečnom iznosu od 5.096,33 kn, koje
dospijevaju 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim
kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos naknade plaće koje teku od
dospijeća svakog pojedinačnog iznosa naknade plaće do isplate po stopi
propisanoj čl. 29. st. Zakona o obveznim odnosima, a koje se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

2 Pr-432/19

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju
parnični trošak.

II. Odbija se protužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:
"Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018.
godine, zaključen između tužitelja- protutuženika I. G. iz S., OIB:…, i tuženika – protutužitelja Š. & c. d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB:…, S., s danom 02. svibnja 2019.

Nalaže se tužitelju – protutužitelju na ime naknade štete i izgubljene koristi u
vremenskom periodu od 02. svibnja 2019. pa do 14. svibnja 2019. godine,
isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 26.035,00 kuna ( riječima: dvadeset
šest tisuća trideset i pet kuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje
na navedeni iznos teku od 3. svibnja 2019. godine pa do konačne isplate,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri) postotna
poena, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne
novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 , 78/15).

Nalaže se tužitelju- protutuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
naknaditi tuženiku- protutužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim
kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri ) postotna poena,
sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne
novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 , 78/15 )

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 14. lipnja 2019. tužitelj- protutuženik ( u
daljnjem tekstu tužitelj ) navodi da nakon što je kod tuženika – protutužitelja ( u daljnjem
tekstu tuženika) bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, da je sa
tuženikom dana 21. prosinca 2018. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno
mjesto stolara, s početkom rada dana 01. siječnja 2019. Dana 10. svibnja 2019. da mu je po
radnom kolegi tuženik dostavio Sporazumni raskid ugovora o radu datiran sa 03. svibnja

2019. koji da je bio potpisan samo od strane poslodavca, a u kojem da se navodi da su se
stranke sporazumno dogovorile o prekidu Ugovora o radu sklopljenog 01. listopada 2018. i
kao dan prestanka Ugovora o radu odredile dan 06. svibnja 2019. Iako da tužitelj nije bio
suglasan, a niti potpisao navedeni Sporazumni raskid ugovora o radu, tuženik da ga je s
danom 06. svibnja 2019., a temeljem predmetnog Sporazuma odjavio sa obveznih osiguranja
kod HZMO i HZZO, te supruzi tužitelja dana uručio odjavu, odjavu HZMO te PK- karticu. Tužitelj da
je ustao zahtjevom za zaštitu prava ističući da je nije pristao na sporazumni raskid ugovora o

3 Pr-432/19

radu i da je bez valjane pravne osnove odjavljen sa obveznih osiguranja na koji način da su
povrijeđena njegova radna prava, te da je pozvao tuženika na poništavanje tih odjava te,
ukoliko je prestala potreba tuženika za obavljanje poslova koje da je tužitelj obavljao, da
sukladno tome donese odluku o otkazu ugovora o radu. Tuženik da je po punomoćniku
dopisom od 04. lipnja 2019. koji da je dolje potpisanom punomoćniku dostavljen 07. lipnja

2019., otklonio postupiti sukladno zahtjevu tužitelja, čak štoviše u istom da je iznio niz
neutemeljenih i fabricirani optužbi sve sa ciljem da od sebe otkloni posljedice nezakonitih
postupanja, pa da je tužitelj ovim zahtijeva sudsku zaštitu svojih prava.

Dakle sama činjenica da tužitelj nije bio suglasan, a ni potpisao Sporazumni ugovor o
radu da je dovoljna za utvrđivanje nepostojanje tog sporazuma. Naime, člankom 113. Zakona
o radu da je određeno da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom
obliku. Ove odredbe o obveznosti pisanog oblika sporazuma o prestanku ugovora o radu da su
kogentne naravi. Kako Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg da su stranke sklopile
dana 21.12.2018., nije prestao ni na jedan od zakonom predviđenih načina, da je isti još uvijek
na snazi, pa da je nezakonita odjava tužitelja sa obveznih osiguranja na koje da je bio
temeljem tog ugovora prijavljen. Državni inspektora u obavljenom inspekcijskom nalazu kod
tuženika da je utvrdio je da su se takvim ponašanjem obistinile povrede propisa iz radnog
odnosa, te zbog prekršaja iz čl. 120. Zakona o radu protiv tuženika podnio optužni prijedlog
Prekršajnom sudu u Splitu. Obzirom da je tužitelj odjavljen sa mirovinskog osiguranja
temeljem predmetnog sporazumnog raskida ugovora o radu, isti od HZZO, kod kojeg da se prijavio nije mogao ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene.
Naime, da bi se ostvarilo pravo na novčanu naknadu radni odnos da ne smije prestati
krivnjom ili voljom radnika. Zbog gore navedenog nezakonito postupanja i samovolje
tuženika da je tužitelj izgubio povjerenje u tuženog te da mu nije prihvatljivo kod istog
nastaviti radni odnos, pa da zahtjeva sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne
rasprave, uz dosudu naknade štete sukladno odredbama čl. 125. st. 1. Zakona o radu , kao i
isplatu naknada plaća do dana prestanka radnog odnosa kojeg odredi sud. Obzirom daje
tužitelj ostvario znatan fond prekovremenih sati, da je isti kod tužitelja ostvario plaću u višem
iznosu od onih navedenih u obračunu koji da mu je tuženik uručivao svaki mjesec. Naime, da
dio iznosa plaće tuženik mu je isplaćivao na ruke, a što da je razvidno iz tablice pregleda
odrađenih i iznosa stvarno zarađenih plaća za prva četiri mjeseca 2019., sačinjenu po
tuženiku, a što da je vidljivo iz njegove PK kartice, da ima zakonsku obvezu uzdržavanja svog
sina.

U odgovoru na tužbu s protutužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 17. srpnja

2019. tuženik navodi da je dana 02. svibnja 2019. u 9:00, tužitelj samovoljno napustio radno
mjesto, nazvao direktoricu tvrtke gđu. D. Š. i izjavio da daje otkaz na svoje
radno mjesto stolara. Pri tom da je u potpunosti zanemario činjenicu da obavlja posao u hotelu
koji da se nalazi u centru grada i koji da već ima turiste koji borave u njemu, kao i da svako
produženje radove u istome, zahtjeva smještanje već dogovorenih gostiju u druge smještaje od
strane navedenog hotela te dodatne troškove hotelu koji da će onda te troškove zaračunati
tuženiku.

Tužitelj da je tražio od tuženika da ga se odjavi s danom 01. svibnja 2019. , međutim
iz zakonskih razloga, da mu je tužena objasnila da ga ne može odjaviti retroaktivno. Stoga, da
je u konačnici postignut dogovor između direktorice D. Š. i tužitelja da se
tužitelj odjavi s danom 06. svibnja 2019. , a kako da bi isti mogao početi odmah raditi kod
novog poslodavca. Na navedeni dan, tužitelj da je sukladno dogovoru, odjavljen te da je o
tome obaviješten. Kada je trebao preuzeti potrebnu dokumentaciju i potpisati sporazum,
supruga tužitelja da je po njegovom nalogu preuzela navedenu dokumentaciju jer da je tužitelj
bio spriječen doći obzirom da je isti bio na novom radnom mjestu što da tuženoj nije bilo
sumnjivo.

4 Pr-432/19

Problem da je nastao u trenutku kada je tužitelj postao svjestan činjenice da mu
ukoliko ima potpisan Sporazum o raskidu ugovora o radu, ne pripada naknada za nezaposlene.
Ističe se i kako da je tužitelj samovoljnim odlaskom s radnog mjesta na dan 2. svibnja 2019.
prouzročio štetu tuženiku i to na način da drugi radnik koji je ostao na terenu nije mogao
završiti posao sam, a tvrtka 12 dana da nije imala zamjenskog radnika. Cijelo to vrijeme da je
i hotel trpio štetu jer da se vrijeme obavljanja posla iznenada prolongiralo na daljnje razdoblje
od tjedan dana.

U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana

21. prosinca 2018. , Sporazumni raskid Ugovora o radu od dana 03. svibnja 2019. , Potvrda o
preuzimanju dokumentacije ( list spisa 5- 9), Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od dana

22. svibnja 2019., Prijavnica sa HZZ-a , Obračun plaće za radnika ( list spisa 13- 16), Dopis
Državnog inspektorata od dana 03. lipnja 2019. , fotografija ( list spisa 25), pisana poruka
tuženika upućena tužitelju, potvrda HZZ-a od 04. studenog 2019. , saslušanje tužitelja i zz
tužene D. Š., svjedokinje S. K. Đ. i S. G..
Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018., za radno mjesto stolara s
početkom rada 01. siječnja 2019.,

- da je dana 02. svibnja 2019. nazvao djelatnicu tuženika i nakon što ga je
obavijestila da mu nije izvršen obračun prekovremenih sati na plaću, da je
tužitelj otišao s posla te se sutradan javio direktorici tuženika i rekao da ne
želi raditi pod tim uvjetima,

- da je tužitelj u tom razgovoru zahtijevao od direktorice tuženika da dobije
otkaz iz kojeg proizlazi da nije kriv, kako bi mogao ostvariti prava na
Zavodu za zapošljavanje,

- da je nakon odjava tužitelja sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja
njegova supruga došla po dokumentacije, između ostalog i sporazumni
raskid ugovora o radu,

- da tužitelj nije potpisao pisani sporazumni raskid ugovora o radu,
- da se tužitelj prijavio 20.svibnja 2019., na Zavodu za zapošljavanje, a
ponovno da se zaposlio 01. kolovoza 2019,

- da tužitelj od 02. svibnja 2019., od momenta kad je otišao s posla
više nije dolazio raditi kod tuženika.

Kao sporno ostalo je za raspraviti :

- da li je nepostojeć sporazumni raskid ugovora o radu od 03. svibnja 2019.
slijedom čega da su nedopuštene prijave o prestanku osiguranja kojim je
tuženik s danom 06. svibnja 2019. izvršio odjavu tužitelja s obveznog
mirovinskog i zdravstvenog osiguranja,

- da li su se ostvarili zakonski uvjeti za sudskim raskidom ugovora o radu
tužitelja danom zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, odnosno
danom 02. svibnja 2019. kako traži tuženik protutužbenim zahtjevom,
- da li su se ostvarili i zakonski uvjeti za isplatu tužitelju od strane tuženika
na ime naknade štete zatraženog iznosa od 17.000,00 kn i naknade plaća za
period od 06. svibnja 2019. do dana prestanka radnog odnosa, odnosno da
li su se ostvarile zakonske pretpostavke da tužitelj naknadi štetu i
izgubljenu korist tuženiku koja mu je navodno nastala u vremenskom

5 Pr-432/19

periodu od 02.svibnja 2019. pa do 14. svibnja 2019., isplatom iznosa od 26.035,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

U svom iskazu na ročištu dana 30. siječnja 2020. tužitelj navodi da je bio zaposlen
kod tuženika s tim da mu je prvo zaključen Ugovor o radu na određeno od 01. listopada 2018.
da je nakon toga zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stolara
početkom 01. siječnja 2019. Kod tuženika da je radio kao stolar s tim da je znao raditi i
prekovremeno subotom , nedjeljom. Dana 02. svibnja 2019. , misli da je bio četvrtak on da je
nazvao djelatnicu tuženika S. te da joj je išao prijaviti svoj prekovremeni rad te da je i
pitao da mu kaže koliko do sada imam prekovremenog rada koji da mu nije plaćen, ona da mu
je rekla da ima oko 22 sata prekovremenih odnosno da mu nije bila uračunata jedna nedjelja
jer da je po njegovom izračunu trebalo biti 30 prekovremenih . Isto tako da mu je rekla da mu
to neće biti obračunato na plaću te da smatra da mu ta nedjelja neće ni biti plaćena. Nakon tog
razgovora on da je otišao s posla , s tim da je rekao H. G., kolegi da ide i da se neće
vračati. Isti taj dan da se javio i voditelju V. Š. te da mu je rekao da nije bio takav
dogovor kad je zaključivao ugovor o radu te da se požalio osim što mu ne misle platiti
prekovremeni rad i na sam obračun prekovremenog rada koji da mu se do tada isplaćivao na
crno a ne preko plaće, te da nije bio obračunat ni vidljiv na plaći. Isto tako cijela plaća da se
nije isplaćivala preko računa već da se dio isplaćivao u gotovini što da mu je također smetalo.
Sutra dan da se javio direktorici tuženika i rekao da ne želi raditi pod tim uvjetima te da su se
dogovorili da mu se otkaže ugovor o radu ali da je inzistirao da dobije otkaz iz kojeg proizlazi
da on nije kriv kako bi mogao ostvariti prava na Zavodu za zapošljavanje. Isto tako da ga
nitko nakon tog razgovora nije zvao da dođe potpisati raskid Ugovora već da je on osobno
zvao i da mu je rečeno da su papiri vraćeni sa Zavoda za zdravstveno osiguranje, da je neki
problem da će ponovno slat i onda da je on rekao da će poslati suprugu po papire kada budu
gotovi. Nakon što su oni zvali , a on da je bio spriječen doći i da je poslao suprugu po papire.
Kada mu je supruga donijela papire tek da je tada vidio da se radi o sporazumnom raskidu a
tako da se nisu dogovorili i zbog čega da nije ostvario na naknadu preko zavoda. Nakon toga
da je rekao inspektorici da su ga odjavili sa mirovinskog i zdravstvenog bez njegove
suglasnosti te da misli da je inspekcija uredovala. Na zavod da se prijavio 20. svibnja 2019. a
ponovno da se zaposlio 01. kolovoza 2019. Od 02. svibnja 2019., da više nije dolazio raditi
kod tuženika, od momenta kad da je otišao s posla. Tužitelj je istakao da mu je ponuđeno u
razgovoru sa direktoricom tuženika da mu se taj dan 02. svibnja četvrtak i idući dan petak,
vode kao godišnji odmor, a da se vrati u ponedjeljak, međutim on da je to odbio iz već
iznesenih razloga. Obračun prekovremenog rada za travanj 2019., da mu nije niti obračunat, a
ni evidentiran. Nikada da nije bilo prigovora na njegov rad od strane tuženika.

U svom iskazu na ročištu dana 30. siječnja 2020. zz tužene D. Š. navodi
da je tuženik radio prvo na određeno vrijeme, a od 01. siječnja 2019. na neodrađeno. Istome
da je prekovremeni rad u cijelosti plaćen i za travanj 2019. kao i ta nedjelja koju je spomenuo
u svom iskazu. Ističe da je točno da se prekovremeni rad nije obračunavan preko plaće već da
se isplaćivao u gotovini prvenstveno što da su to bile izvanredne okolnosti kada se radilo duže
od redovnog radnog vremena, a misli da je za cijeli vremenski period koliko tužitelj radio kod
njih radio svega jednu nedjelju, a subotu da nikad nisu radili. Njen suprug da mu je isplatio za
nedjelju 500,00 kn s tim da je on tražio još i više. Što se tiče samih događaja 02. svibnja 2019.

6 Pr-432/19

ona da je tada bila kod liječnika kada da je u jutarnjim satima tužitelj nazvao dosta ljutito i
interesirao se da li mora odraditi otkazni rok. Ona da se šokirala načinom na koji je
razgovarao sa njom i pokušala je vidjeti u čemu je problem, on da joj je rekao da je otišao s
posla i da se nema namjeru vratiti, a ista da ga je pokušala nagovoriti da dođe na razgovor
poslije posla i da se vrati, međutim on da je otišao i nije došao na razgovor. Nakon toga on da
se javio misli u ponedjeljak i slao poruku i pitao što su odlučili i tada da je tražio da ga odjave
sa mirovinskog i zdravstvenog sa danom 01. svibnja 2019. Na to da mu je rekla da je to
zakonski nemoguće jer da je već bio 06. svibnja, te da mogu jedino zaključiti sporazumni
raskid ugovora o radu, jer da za sve drugo nije bilo osnova. Naime, kako firma prima potporu
od Zavoda za zapošljavanje da nisu moglo smanjivati radnike, a niti da su za to imali potrebu.
Isto tako tužitelja da nije mogla proglasiti tehnološkim viškom a sve što je napravio da je
zaslužio izvanredni otkaz, međutim ona da nije željela da otvori neki spor nego da je nastojala
da se taj raskid ugovora sporazumno dogovori. O tome da ga je obavijestila na telefon na
kraju da je pristao na sporazumni raskid i shvatio da na drugi način ne može otkazati ugovor o
radu. To da je sve slušala djelatnica S. K. ona da to može potvrditi da ga je
uvjeravala i ponavljala te stvari na telefon. Rekla mu je da dođe potpisati sporazumni raskid ,
on da je rekao da ima druge poslove, da mu pošalje po voditelju u S., jer da je B. 20 km
od S., te da mu je ona po V. Š., voditelju poslala u S., na sjedište tuženika na
adresu... Naime, kako su čekali da stignu papiri odjave sa zdravstvenog i mirovinskog
zajedno sa svim papirima da mu je poslan i primjerak sporazumnog raskida obzirom da ga
nije htio potpisati. Isto tako da je rekao da će doći u sjedište 13- og i potpisati , međutim da je
zvao da ne može i da će sutra poslati suprugu, pa da kad mu ona da papire da će potpisati i
vratiti papire, no to da nije ni napravio. On da je s tim papirima otišao na zavod i kad je vidio
da ne može ostvariti naknadu da je počeo ucjenjivati i tražio od nje da plati naknadu koju on
ne može ostvariti. Ona da mu je ponovno rekla da je upozoren i da mu nije ni rekla da će
ostvariti pravo na naknadu već da ga je upozorila da nema osnova da se na drugačiji način
raskida ugovor. Tada da je prijetio sa Inspektoratom rada i slično. Što se tiče protutužbenog
zahtjeva navela je da se radi o firmi " S. d.o.o. " vlasnika D. Č. s kojim da su u
višegodišnjoj poslovnoj suradnji i da su radili na završetku hotela. Naime, da nisu sa
vlasnikom firme " S." za taj dio posla imali ugovor i da nije bio točno određen rok za
završetak radova osim onoga koji su mu dostavili putem ponude i troškovnika kod uplate
avansa. Naime, dana 02. svibnja 2019. kada je tužitelj otišao s posla da su već tada bili u
zakašnjenju možda koji dan, a da je tužitelj ostao na poslu da su mogli to završiti. Naime, taj
posao da se trebao završiti za možda još jedan radni dan . U tom trenutku da je imala možda 4
zaposlena stolara koji da su bili zaposleni na drugim terenima, tako da su taj posao završili tek

17. svibnja sa zakašnjenjem . Ona da nije mogla povući druge stolare sa terena i zbog toga da
je došlo do kašnjenja. Navodi da su tražili produženje roka od 15 dana što da im je vlasnik i
odobrio iako su već gosti ušli u hotel . Sve dotadašnje poslove koje da su imali s tom firmom
" S." da su uredno plaćeni , a za ovaj posao da je tražio knjižno odobrenje odnosno
smanjenje računa iznosa od 26.000,00 kn. Ista da je vjerovala tužitelju samim time i da je
napravila odjavu kako su se dogovorili i dostavila mu kako su se dogovorili. Obzirom da nije
potpisao još jednom da mu je poslala poštom preporučenu pošiljku sporazumnog raskida. Ista
da nije mogla znati da tužitelj neće potpisati sporazumni raskid, a da je taj datum naveden jer

7 Pr-432/19

je ponovljena prijava , sve sukladno dogovoru. Dopis firme " S." da joj je dostavljen po radnicima tuženika.

U svom iskazu na ročištu dana 27. kolovoza 2020. svjedokinja S. K.
Đ. navodi da je zaposlena kod tuženika od 2013. kao računovođa i da je bila nazočna
telefonskom razgovoru koji da je tužitelj vodio sa zz tuženika dana 06. svibnja 2019. upravo
dana kada da je i službeno odjavljen s radnog mjesta. Sjeća se da je tom razgovoru zz
tuženika isticala da je jedini način na koji može izaći u susret da mu ne daje izvanredni otkaz
ili otkaz zbog skrivljenog ponašanja, već sporazumni raskid ugovora o radu. Koliko da je ista
zaključila on da se složio i da se nije protivio, jedino da je tražio da ga se odjavi s danom 01.
svibnja 2019. što da je bilo nemoguće jer da se ne može izvršiti odjava retroaktivno. Također
da je zamolio da mu se dokumentacija dostavi u S. jer da mu je nezgodno dolaziti u B.
čemu da mu je zz tuženika također izašla u susret i dokumentaciju poslala kolegici S.
G.. Nakon što je prestao dolaziti na posao više nikada da nije došao ni u upravu tuženika
s tim da je nakon svega zvao na privatni telefon prijeteći da ukoliko mu se određeni iznos ne
isplati da će podignuti tužbe i slično. Ista da je bila nazočna telefonskom razgovoru dana 06.
svibnja 2019. iz razloga što dijeli kancelariju s zz tuženom , odnosno rade stol do stola. Isto
tako da je bila nazočna i razgovoru kada je tužitelj razgovarao sa zz tuženika i prije ovoga,
kada ga je molila da dođe na razgovor kako bi postigli određeni dogovor, da ne donosi nagle
odluke. Temeljem sporazumnog raskida ugovora o radu koje da su stranke postigle i koja je
poslana u S., obzirom da je potvrdio da će potpisati i vratiti da je napravljena odjava sa
radnog mjesta. Tužitelj da nije vratio potpisani sporazumni raskid ugovora o radu.

U svom iskazu na ročištu dana 27. kolovoza 2020. svjedokinja S. G.
navodi da radi kod tuženika u projektnom uredu koji da se nalazi u S., na adresi kao projektant, dok da su svi ostali uredi u B. . Što se tiče konkretnog slučaja da može
potvrditi da je jednog dana nazvala direktorica i obavijestila da će joj poslati po V.,
direktoru proizvodnje određenu dokumentaciju za tužitelja na potpis. To da je bio sporazumni
raskid , zajednička platna lista i da mora potpisati potvrdu o preuzetoj dokumentaciju, sve u
dogovoru s tužiteljem. Nedugo nakon toga da je nazvao tužitelj i pitao kad može doći po tu
dokumentaciju, nakon što mu je rekla da rade do 17 h, da joj je rekao da on vjerojatno neće
moći doći nego njegova supruga. To da je bilo 14. svibnja 2019. sjeća se da ja sve naputke i
naloge evidentirala. Njegova supruga da je došla taj dan malo prije 17 h i potpisala da je
preuzela svu dokumentaciju, te da je bilo dogovoreno nakon potpisa tužitelja da će jedan
primjerak vratiti direktorici , međutim koliko ima saznanja to tužitelj da nije učinio. Inače da
je s tužiteljem korektno surađivala dok da je bio zaposlen kod tuženika.

Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog
dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91,
91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu
ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja, kao i protutužbeni zahtjev tuženika nisu osnovani.

Temeljem čl. 114. ZR-a poslodavac i radnik mogu otkazati Ugovor o radu.
U konkretnom slučaju ovaj sud smatra, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužitelja i
z.z. tuženika te saslušanih svjedoka, da je upravo tužitelj dana 2. svibnja 2019., dao tuženiku
jednostrani otkaz ugovora o radu nakon čega se više nije ni pojavio na radnom mjestu što je

8 Pr-432/19

djelatnicima tuženika telefonski jasno dao do znanja. U takvoj situaciji tužiteljeva pravna
konstrukcija da je tuženik kao poslodavac trebao donijeti pisani otkaz sa neistinitim razlozima
upravo onakvim kakav je on tražio kako bi temeljem istog ostvario pravo na naknadu za
nezaposlene pri Zavodu za zapošljavanje je u cijelosti neosnovana i protuzakonita. Time bi
tužitelj kao radnik teret svog usmenog otkaza koji je on dao poslodavcu prebacio na
poslodavca. Tako što tužitelj ne može zahtijevati od tuženika kao poslodavca budući da je on
ravnopravan u ugovornom odnosu s radnikom i ne smije snositi negativne posljedice
radnikova postupanja, u konkretnom slučaju posljedice davanja usmenog otkaza ugovora o
radu.

Tuženik je izašao u susret tužitelju na način da je pisano sačinio sporazum kojim je
utvrđen prestanka radnog odnosa koji je formalne i deklaratorne naravi kako bi se jednostrani
usmeni otkaza ugovora o radu tužitelja realizirao odnosno izvršile odjave tužitelja sa
mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Stoga je upravo dana 2. svibnja 2020. prestao Ugovor
o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stolara, a koji su stranke zaključile 21. prosinca
2018, kako je već navedeno usmenim jednostranim otkazom ugovora o radu od strane
tužitelja. Zakon o radu ne daje pravnu osnovu tužitelju- radniku da zbog neisplate plaće u
konkretnom slučaju prekovremenih sati rada ima opravdan razlog za nedolazak na rad, ali mu
daje mogućnost da jednostrano raskine ugovor o radu i takav usmeni otkaz ugovora o radu
ima, što se tiče oblika značenje valjanog otkaza, a što je tužitelj i napravio. Stoga ovaj sud
smatra da tužitelju u ovom postupku nije dokazao da mu je radni odnos prestao sporazumnim
raskidom ugovora o radu, već njegovim usmenim jednostranim otkazom ugovora o radu,
stoga nema ni osnove za utvrđivanje sporazuma nepostojećim.

Slijedom navedenog nije osnovan ni ostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja jer kako je
utvrđeno radni odnos tužitelju je već prestao njegovim jednostranim otkazom, pa se nisu
ostvarili zakonski uvjeti ni za sudskim raskidom ugovora o radu danom zaključenja glavne
rasprave, a samim time neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva za isplatom naknade štete i
neisplaćenih plaća za navedeni vremenski period kako je to zatraženo. Stoga je valjalo u
cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to precizirano unutar navodnih znakova u toč.
I. izreke ove presude.

Iz istih razloga neosnovan je i protutužbeni zahtjev tuženika jer se ne može sudski
raskinuti ugovor o radu koji je već prestao postojati otkazom tužitelja. Nadalje, tuženik u
ovom postupku ničim nije dokazao uzročno- posljedičnu vezu između jednostranog otkaza
ugovora o radu tužitelja i nastanka štete i izgubljene koristi u iznosu od 26.035,00 kn jer na te
okolnosti nisu priloženi materijalni dokazi, a niti to proizlazi iz iskaza direktorice i z.z.
tuženika D. Š., stoga tuženik u ovom postupku nije dokazao osnov ni visinu
zatražene naknade štete i izgubljenu korist.

Stoga, je valjalo odbiti i protutužbeni zahtjev tuženika i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.4. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19) obzirom da ovaj sud smatra da su stranke
podjednako uspjele u ovom postupku.

U Splitu, 04. studenog 2020.g.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

9 Pr-432/19

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste.