- 1 -              Revd 1465/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1465/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz D., OIB: …, zastupanog po M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnicima u K., protiv tuženika udruga, S., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1198/2019-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Pn-305/2015-52 od 10. listopada 2019., na sjednici održanoj 4. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1198/2019-2 od 27. veljače 2020. zbog pravnih pitanja:

 

„1. Je li u sporovima radi naknade štete nastale objavom informacije u medijima sud dužan prilikom donošenja odluke ispitati relevantne čimbenike koji se s jedne strane odnose na pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane na pravo na poštovanje osobnog života drugih, te obrazložiti, dajući dostatne i pravno relevantne razloge, je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda te je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići?,

 

2. Je li jedan od kriterija visine dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast odvraćajući učinak te naknade na štetnika?“

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1198/2019-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Pn-305/2015-52 od 10. listopada 2019., zbog pravnih pitanja koje drži važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukazujući, kao razlog važnosti tih pitanja, na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske te na činjenicu da pobijana presuda, kao i presude nekih drugih drugostupanjskih sudova, odstupaju od te prakse.

 

Na prijedlog nije odgovoreno.

 

Prije svega valja reći da u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) kako to pogrešno drži tuženik. To stoga što je navedenom odredbom propisano da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

 

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

 

- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

 

- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

Kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o jednom od navedenih sporova u kojima je iznimno dopuštena revizija bez dopuštenja ovog suda, već o sporu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti objavom informacije u tisku, nije bilo uvjeta za postupanje po podnesenoj reviziji tuženika, već, kako je to i sam tuženik predložio, ovaj sud je odlučivao u povodu njegovog prijedloga za dopuštenje revizije.

 

Postupajući stoga prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su naznačena pravna pitanja u izreci ovog rješenja važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, prvopostavljeno pitanje se odnosi na obvezu provođenje testa nužnosti i testa razmjernosti prema načelnim stajalištima koja je, u svojim presudama koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja, utvrdio Europski sud za ljudska prava, a prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (primjerice: Guja protiv Moldavije i dr., odnosno U-III-964/17 i dr. na koje se poziva tuženik u prijedlogu), zbog čega bi trebalo preispitati sudsku praksu u ovakvim predmetima.

 

U vezi, pak, u prijedlogu trećepostavljenog pitanja, predlagatelj je ukazao na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-398/01 i Rev-1917/94, ističući da se pobijana odluka temelji na drugačijem pravnom shvaćanju, a kakvo je izraženo i u odlukama drugih županijskih sudova (primjerice Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3403/17 i Gžmed-47/11), koje shvaćanje odstupa od prakse revizijskog suda, zbog čega je odgovor na navedeno pitanje važan za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Međutim, drugopostavljeno pitanje u prijedlogu tuženika koje glasi „Treba li se pravična novčana naknada dosuđivati samo u iznimnim situacijama kada je povreda prava osobnosti izuzetno teška?“ nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i njegova primjena ovisi o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga, u odnosu na to pitanje tuženika nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.