- 1 -              Revd 3217/2020-2

Broj: Revd 3217/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ., Č., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Š. & V. Š. B., odvjetnicima u O., protiv tuženika A. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. & partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-877/2018-4 od 14. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu poslovni broj P-408/2017-11 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e:

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-877/2018-4 od 14. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu poslovni broj P-408/2017-11 od 27. veljače 2018., u odnosu na pitanja:

"1. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama na usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st.3. zakona o obveznim odnosima?

2. Ima li banka-davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?"

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-877/2018-4 od 14. svibnja 2020., odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu poslovni broj P-408/2017-11 od 27. veljače 2018.

Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je postavio dva pravna pitanja koja su citirana u izreci ovog rješenja.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovo stoga što je riječ o pitanju u pogledu kojeg postoji različita praksa drugostupanjskih sudova na što ukazuje tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja pozivajući se na odluku toga Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018.

Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pitanje u izreci citirano, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u vezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. studenog 2020.