1

Broj: Jž-1692/2020

 

                                           

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L.S., zbog prekršaja zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o prigovoru okr. L.S., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 5. rujna 2019., Broj: 511-12-30-02-1/91-2019, u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2020,

 

p r e s u d i o    j e:

 

1. U povodu prigovora okr. L.S., a po službenoj dužnosti preinačuje

se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna (pettisuća), na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme uhićenja 5. rujna 2019. kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, pa je okr. L.S. preostala novčana kazna u iznosu od 4.700,00 kuna (četritisućesedamsto) kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

2. Odbija se prigovor okr. L.S. kao neosnovan te se u pobijanom a

nepreinačenom dijeli potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.       Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. L.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

                                                              Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. L.S. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta koji su privremeno oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01289053.             

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. L.S. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora proizlazi da je isti podnesen zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor nije osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.

 

Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjski tijelo, u smislu odredbe čl. 196. toč. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što u izrečenu novčanu kaznu nije uračunao vrijeme provedeno u uhićenju u trajanju kao 1 dan. 

 

Odredbom članka 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:
              „(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

  (2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.

 

Naime, iz podataka u spisu i to, Izvješća o uhićenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 5. rujna 2019., Broj: 511-12-30-02-1/91-2019., proizlazi da je okr. L.S. oduzeta sloboda 5. rujna 2019. u 22,05 sati.

 

Kako iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se u izrečenu novčanu kaznu uračunava svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem te da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, to je jasno da se okrivljeniku oduzimanje slobode trebalo uračunati, pa je u skladu s odredbom čl. 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu, trebalo uračunati 300,00 kuna novčane kazne.

 

Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

             

              Okrivljenik u prigovoru ističe da je svjestan svoje krivnje, ali budući da mu je ovo prvi prekršaj traži da mu se izrečena novčana kazna preinači u blažu ili da mu se omogući razgovor sa sucem.

 

Međutim, uz puno uvažavanje navoda iznesenih u prigovoru, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Za prekršaj za koji je okr. L.S. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na količinu droge koju je okrivljenik posjedovao (1,13 grama marihuane) i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni.

 

Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da mu se omogući razgovor sa sucem ističe se da prigovorom okrivljenik ne osporava počinjenje prekršaja i svoju krivnju, već traži samo ublažavanje kazne radi čega se postupak ne provodi po pravilima redovnog prekršajnog postupka već je o prigovoru okrivljenika odlučivao ovaj drugostupanjski Sud odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku, a sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona.

 

Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 4. studenog 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omišu u 4 otpravka: za spis i okrivljenika.