Broj: Kž 219/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 2., čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli -Pola od 26. travnja 2018. broj Kv I-111/2018 (K-1/2018-94), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli -Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. T., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 2., čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. u vezi s čl. 192. st. 3. i čl. 191. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97), pod točkom I. izreke na temelju čl. 98. st. 5. i 6. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika je produljena primjena mjere opreza iz čl. 98. st. 1. toč. 3. ZKP/08 redovitog javljanja državnom tijelu i to dežurnom službeniku Policijske postaje Pula - Pola svaki drugi ponedjeljak u mjesecu, kao i mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08 zabrane približavanja maloljetnim oštećenicama L. Š. i R. T. na udaljenosti manjoj od 100 metara i mjere opreza iz čl. 98. st. 1. toč. 5. ZKP/08 zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tim oštećenicama, time da je Policijska postaja P. - P. dužna svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće sudu. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će primijenjene mjere opreza trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom III. izreke na temelju čl. 98. st. 1. ZKP/08 optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi J. T. po branitelju P. P., odvjetniku iz P., zbog žalbene osnove „pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP-a)”, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje preinačiti na način „da se ukine primjena mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku”.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud prvotno pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti koje kod optuženog J. T. upućuju na postojanje opasnosti od iteracije, a potom je pravilno ocijenio da se ta opasnost i nadalje može svrhovito otkloniti primjenom mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 3., 4. i 5. ZKP/08. Za takva svoja utvrđenje, a u odnosu na sve mjere opreza koje se pobijanim rješenjem produljuju, prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, žalbena tvrdnja da je u prvostupanjskom rješenju izostalo obrazloženje mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 3. ZKP/08, čiju nužnost primjene žalitelj jedino i problematizira, implicirajući time da je rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, nije osnovana.

U povodu podnesene žalbe optuženika, pobijano je rješenje ispitano i sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, no ovaj drugostupanjski sud pritom nije utvrdio postojanje neke od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i dalje proizlazi iz načina počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela spolne zlouporabe, počinjenih na štetu dvije žrtve, od kojih je L. Š. u vrijeme počinjenja imala jedva navršenih 15 godina, inače kćer optuženikovih obiteljskih prijatelja, dok je R. T., na štetu koje se optuženik tereti da bi kroz duži period („unutar godine dana tijekom 2008. i 2009. godine”) činio kazneno djelo bludnih radnji, njegova maloljetna kćer koja je u inkriminirano vrijeme imala svega pet godina (rođena 8. veljače 2004.). Na ovaj način, imajući u vidu težinu terećenih mu kaznenih djela, ustrajnost u izvršenju kaznenog djela na štetu L. Š., dužinu trajanja inkriminiranog postupanja na štetu R. T., i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je optuženik iskazao upornost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju. Izložene činjenice u svojoj ukupnosti opravdavaju zaključak o postojanju realno predvidive i konkretne opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog J. T..

Međutim, imajući u vidu da optuženik do sada nije osuđivan, a vodeći računa o odredbi čl. 95. st. 1. ZKP/08, i dužnosti primjene blaže mjere ako se njome može postići ista svrha, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženika i dalje opravdano primjenjivati pobijanim rješenjem produljene mu mjere opreza. Značaj ranije izloženih okolnosti koje kod optuženika ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela u cijelosti opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene svih, ranije primjenjivanih mjera opreza i to, kako zabrane približavanja žrtvama i uspostavljanja ili održavanje veze s njima, tako i obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku nadležne Policijske postaje, sve u svrhu otklona opasnosti od iteracije. Stoga je, protivno stavu žalitelja, zakonito i osnovano protiv optuženika prvostupanjski sud produljio primjenu svih mjera opreza, pa tako i one iz čl. 98. st. 2. toč. 3. ZKP/08, čiju osnovanost žalitelj neuspješno nastoji osporiti.

Slijedom navedenog, a budući da optuženikova žalba nije osnovana, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2018.