- 1 -

Broj: Pž-5378/2020

 

 

                                     

 

 

 

                  Broj: Pž-5378/2020

 

 

 

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19), rješavajući o žalbi okrivljenika D.M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 17. rujna 2020., broj: 8.PpP-646/2020-12, na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.M. i pobijana presuda se u pobijanom dijelu potvrđuje.

 

II.               Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik D.M. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik D.M. proglašen je krivim i kažnjen, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 800,00 kuna, temeljem članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna temeljem članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 10.800,00 kuna, zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenik D.M. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Okrivljenik poriče prekršaj opisan pod točkom 3. s obrazloženjem da nije znao da je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka, okrivljenik pravilno proglašen krivim.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao sve prekršaje, ali je poricao saznanje da je zaštitna mjera na snazi.

 

Svjedok, policijski službenik, detaljno i okolnosno je posvjedočio o da je okrivljenik počinio sve navedene prekršaje.

 

Prvostupanjski sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu, Situacijski plan, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, koji je okrivljenik uredno, bez primjedbi potpisao, te Izvod iz IS MUP-a iz kojeg proizlazi da je u vrijeme počinjenja prekršaja bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, a okrivljenik osnovano proglašen krivim zbog prekršaja koji mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrekao ublažene novčane kazne, dakle, ispod najnižeg propisanog iznosa. Kazne nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

 

Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj sud smatra da je ona opravdana u navedenom trajanju, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu, posebno s obzirom na njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost.

 

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir žalbene navode.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 4. studenog 2020.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.