1               Poslovni broj: 3 UsI-1263/2019-24

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-1263/2019-24

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice mlt. A. M. K. iz N., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici S. K. iz N., oboje zastupani po opunomoćeniku M. L., odvjetniku iz O., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski postupak), Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi osobne invalidnine, 4. studenoga 2020. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Poništava se rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/17-01/101, URBROJ: 519-08/6-19-10 od 30. listopada 2019.

II. Poništava se rješenje Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-08/16-01/111, URBROJ: 2196-128-03-16-17-5 od 14. ožujka 2017.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 11.428,00 kn u roku od 60 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-08/17-01/101, URBROJ: 519-08/6-19-10 od 30. listopada 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-08/16-01/111, URBROJ: 2196-128-03-16-17-5 od 14. ožujka 2017. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici prestaje pravo na osobnu invalidninu jer nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta.

Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja u bitnome navodeći da tuženik nije uzeo u obzir kako iz medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da kod iste postoji autizam (neurobiološki razvojni poremećaj mozga) koji se ogleda u vrlo izraženim poteškoćama komunikacije i interakcije i ponašanja zbog čega je ista onemogućena u samostalnom životu te je stoga svakako riječ o postojanju teškog invaliditeta, odnosno teške trajne promjene u zdravstvenom stanju koja predstavlja osnovu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, ističe da osporavano rješenje tuženika nije sastavljeno sukladno odredbama članka 98. stavka 5. i 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, obzirom da tuženik nije imao u vidu žalbene navode tužiteljice, već se obrazloženje pobijanog rješenja svodi isključivo na pozivanje na nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka pa stoga predlaže Sudu provesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku. Osim toga, ističe da Vijeće viših vještaka nije izvršilo neposredan pregled tužiteljice u odnosu na koju se određuje prestanak osobne invalidnine, a niti prilikom provedbe vještačenja u prvostupanjskom postupku nije izvršena njezina neposredna obrada u smislu da bi se kroz razgovor dobio uvid u njezine sposobnosti komunikacije, interakcije i ponašanja, odnosno uopće funkcioniranja u različitim situacijama i s različitim osobama. Nadalje smatra da je stav vještaka utemeljen na subjektivnim procjenama jer vještak nije izvršio brižljiv i savjestan uvid u medicinsku dokumentaciju te nije obrazloženo zbog čega se ima smatrati da se ne radi o postojanju teškog invaliditeta, odnosno teške trajne promjene u zdravstvenom stanju. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te pojašnjava da na strani tužiteljice nije utvrđeno da postoji potreba za zaštićenim uvjetima školovanja i posebnim visoko-strukturiranim pristupom u svakodnevnom funkcioniranju. Naime, utvrđeno je da na komunikacijskom i jezično-govornom području postoje odstupanja, ali da je tijekom habilitacijskih postupaka došlo do napretka na kojeg ukazuje i sama tužiteljica, a na područjima razumijevanja i izražavanja, govorna komunikacija je otežana, ali ostvariva, dok se opće intelektualno zaostajanje nije evidentiralo. Stoge je utvrđeno da težina invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti ne odgovara mjerilima IV. stupnja težine prema Uredbi o metodologijama vještačenja. Osim toga, tužiteljica se uz primjerenu podršku školuje u redovnim uvjetima uz individualizirani pristup, pa je uzimajući u obzir sve navedeno, utvrđen III. stupanj težine poremećaja autističnog spektra i slijedom toga teži invaliditet zbog teškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija te teškoća na govorno jezičnom području, zbog kojih kod tužiteljice postoji potreba podrške i poticaja u aktivnostima svakodnevnog života, a koja težina upućuje na mogućnost ostvarivanja drugog prava iz sustava socijalne skrbi, ne i osobne invalidnine iz prethodno navedenih razloga. Naime, težina invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti u mjerilima IV. stupnja prema kojem se utvrđuje postojanje uvjeta iz članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi u svrhu prava na osobnu invalidninu, određuje se isključivo za dijete koje zbog težine oštećenja i pridruženih teškoća na planu ponašanja, mentalnog ili općeg zdravlja treba zaštićene uvjete školovanja i življenja koji zahtijevaju visoko strukturirani pristup i vrlo visoku razinu trajne podrške, odnosno osobu s PAS i komorbiditetom koja zahtijeva intenzivnu 24-satnu svakodnevnu nadzor i podršku koja je prvenstveno usmjerena na pomoć u zadovoljavanju egzistencijalnih potreba i očuvanju integriteta, a procjenjuje se prema kriterijima u Listi iz Uredbe o metodologijama vještačenja koje nabraja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS), Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada, M. Z., prim.dr.sc., spec. medicine rada.

Dana 28. listopada 2020. održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, kao i navoda iz podneska od 21. listopada 2020. (kojim očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, a sadržaj kojega će Sud iznijeti u nastavku presude) te postavljenog tužbenog zahtjeva, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

Na raspravi je stalni sudski vještak usmeno izložio nalaz i mišljenje (članak 33. stavak 5. ZUS-a u svezi sa člankom 260. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19. – dalje: ZPP) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 33. ZUS-a te odredbe članka 260. ZPP-a.

Iz stanja spisa proizlazi kako je Centar za socijalnu skrb pokrenuo po službenoj dužnosti postupak radi preispitivanja prava na osobnu invalidninu za tužiteljicu. Naime, rješenjem Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-06/14-05/42, URBROJ: 2196-128-03-19-14-5 od 13. studenoga 2014. A. M. K., ovdje mlt. tužiteljici priznato je pravo na osobnu invalidninu, uz potrebu kontrolnog vještačenja.

        Člankom 54. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 130/17., nastavno: Zakon) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

Iz navedene odredbe proizlazi da se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema kategorijama osoba s invaliditetom - osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju.

Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18. u daljnjem tekstu: Uredba) razrađen je postupak za ostvarivanje prava na temelju vrste i stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja iz područja socijalne skrbi (članak 20., 21. i 22. Uredbe).

Sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Uredbe nalaz i mišljenje o vrsti i težini invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti sadrži podatke o vrsti oštećenja i težini invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio ove Uredbe (Prilog 5), dok je stavkom 2. istog članka detaljno propisano što se utvrđuje nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta-oštećenju funkcionalnih sposobnosti iz stavka 1. ovog članka.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je provedeno vještačenje po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u O., Izdvojeno mjesto rada u V. koje je u svom nalazu i mišljenju broj evidencije: 257/2017 od 27. veljače 2017. utvrdilo da kod mlt. tužiteljice ne postoji teški invaliditet IV. stupnja sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja (“Narodne novine”, broj: 153/14.) koja je bila na snazi u vrijeme provođenja toga vještačenja.

Na temelju navedenog prvostupanjskog nalaza i mišljenja, Centar za socijalnu skrb V. donio je citirano prvostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2017., kojim je tužiteljici prestalo pravo na osobnu invalidninu, a na koje rješenje je uložila žalbu.

Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., je u svom nalazu i mišljenju KLASA: 551-01/16-04/3686, URBROJ: 426-04-01/1-19-11 od 23. rujna 2019. utvrdilo da kod mlt. A. M. K. prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti iz Uredbe o metodologijama vještačenja postoji poremećaj iz autističnog spektra koji je visokofunkcionirajući; da nema više vrsta oštećenja zdravlja; da ne postoji teški invaliditet jer se radi o visokofunkcionirajućem poremećaju iz spektra autizma te utvrđeno oštećenje ne zahtjeva zaštićene uvjete školovanja i poseban, visokostrukturirani pristup u svakodnevnom funkcioniranju; da iako prisutna odstupanja na komunikacijskom i jezično-govornom području, tijekom habilitacijskih postupaka je došlo do napretka na području razumijevanja i izražavanja: govorna komunikacija je otežana, ali ostvariva, a opće intelektualno zaostajanje se ne evidentira. Zbog poteškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija i teškoća na jezično-govornom području, ima potrebu podrške i poticaja u aktivnostima svakodnevnog života, a uz primjerenu podršku se školuje u redovitim uvjetima uz individualiziran pristup; postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju zbog poremećaja autističnog spektra te potreba privremene pomoći i njege druge osobe u punom opsegu zbog potrebe pomoći druge osobe u provođenju habilitacijskih postupaka te podrške i poticaja u aktivnostima svakodnevnog života, s očekivanim trajanjem do kolovoza 2020. godine.

Osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. ožujka 2017. zasniva se na izloženom nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka od 23. rujna 2019

Dakle, prvostupanjsko tijelo i tuženik su u cijelosti prihvatili navedeno činjenično stanje utvrđeno od strane nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka te utvrdili da isti mogu poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.

Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi, Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, na ročištu za raspravu održanom 4. ožujka 2020. usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada, M. Z., prim.dr.sc, spec. medicine rada rješenjem ovog Suda poslovni broj: 3 UsI-1263/2019-8 od 13. svibnja 2020. (članak 33. stavak 5. ZUS-a u svezi sa člancima 250.-263. ZPP-a).

Slijedom toga, vještakinja dr. M. Z. je 27. kolovoza 2020. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje iz kojega u bitnome proizlazi da je mlt. A. M. K. rođena 16. kolovoza 2006. godine. Sa 3 godine života roditelji su uočili da zaostaje u psihofizičkom razvoju. Kliničkom obradom su utvrđeni elementi pervazivnog poremećaja, ali u medicinskoj dokumentaciji uz to postoje i dijagnoze parapareze te nespecifične manjkavosti koordinacije do čijeg je poboljšanja došlo dugotrajnim vježbama plivanjem i fizikalnom terapijom te svakodnevnim upornim radom roditelja i rehabilitatora, a što  se provodi i dalje. Pohađa OŠ, nastavu prati uz pomoć asistenta uz individualizaciju u nastavi, asistent ili roditelji je vode do škole. Tužiteljica nije u stanju samostalno odraditi zadaću, odnosno bez nadzora, pomoći i poticanja ne počinje ni pisati zadaću. Osim pomoći roditelja pri učenju, pet puta tjedno ide na plivanje, provodi individualnu fizikalnu terapiju izvan sustava zdravstva (plaćaju roditelji), provodi dodatnu defektološku i logopedsku rehabilitaciju. Prema anamnestičkim podacima koje je majka opisala te istaknula u dugotrajnom telefonskom razgovoru A. M. veliki dio radnji usvaja nakon dugotrajne vježbe i ponavljajućih upornih pokreta, ali ne poduzima nikakve dodatne nenaučene radnje dalje sama, ona nije praktički svjesna opasnosti kod kuće, na putu ili u školi te je slijedom toga neustrašiva, izrazito neoprezna i nigdje ne ide bez pratnje i kontinuiranog nadzora jer ne može samostalno sigurno funkcionirati. A. M. npr. zna da se ulica prelazi na zeleno svijetlo, ali ukoliko auto skreće kada je zeleno i auto neoprezno prelazi pješački prijelaz kada je pješacima zeleno, ona nastavlja hodati do zebre i po zebri bez obzira na opasnost koje uopće nije svjesna, niti može dodatno usvojiti, bez obzira na dugogodišnji napor roditelja, da mora paziti i na ovu okolnost. Jednako je i u sličnim situacijama gdje su vezane dvije ili više funkcija od kojih ona provodi samo jednu od naučenih, ne radi u kontinuitetu. Tako je i kod drugih naučenih radnji u kojima radi po automatizmu bez obzira na eventualne opasnosti koje se pojavljuju izmjenom situacije.

Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da je kod tužiteljice izražen motorički nemir i da je za nju karakteristična izrazito kratka pažnja, odnosno kratka radna memorija. Prateći psihologijska testiranja vidljivo je da je u nalazu od 23. siječnja 2014. navedeno da se temeljem psihologijskog testiranja može zaključiti da se radi o djevojčici ispodprosječne intelektualne učinkovitosti koja je neujednačena po područjima (prisutne smetnje pažnje i visuo – motoričke koordinacije uz odstupanja na području emocija i socijalne komunikacije); logoped 15. svibnja 2015. navodi da, iako je usvojila tehnike čitanja i pisanja i pročitan tekst razumije, i dalje su prisutne teškoće u organizaciji informacija. Na novom psihologijskom testiranju 26. kolovoza 2015. zaključeno je da se radi o djevojčici intelektualnog funkcioniranja u širim granicama prosjeka, no neujednačenoj u razvoju pojedinih aspekata intelektualnog funkcioniranja, od kojih su neke ispod razine donje granice. Obradom u Centru za rehabilitaciju, Kabinet za poremećaje iz autističnog spectra 16. studenoga 2016. zaključeno je da tužiteljica pokazuje atipične obrasce u socijalnim interakcijama, i to na temelju psihološke procjene, te navedenih značajki ponašanja, zaključeno je da se radi o poremećaju iz spektra autizma (visokofunkcionirajući), ali da je uz pomoćnika u nastavi potrebno nastaviti i sa logopedskim i edukacijsko rehabilitacijskim radom, te je obzirom da postoji potreba za trajnom i intenzivnom podrškom od strane roditelja u svakodnevnim aktivnostima i školskim zadacima, preporučeno omogućiti majci pravo na skraćeno radno vrijeme, s polovicom punog radnog vremena, uz ostvarivanje prava na dječji doplatak i osobnu invalidninu. Novi nalazi iz Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i izstraživanje od 17. ožujka 2017. ukazuju da se temeljem psihologijskog testiranja može zaključiti da se radi o djevojčici neujednačenog intelektualnog funkcioniranja (od graničnih do prosječnih rezultata) s naznačenim smetnjama pažnje te fluktuirajućom voljom i motivacijom, a u sklopu poremećaja iz autističnog spektra. Naznačeno je i da intelektualne sposobnosti nadilaze adaptivne i socijalne sposobnosti te o tome treba voditi računa, što potvrđuje i nalaz iz KBC S. Milosrdnice, Odjel za rehabilitaciju djece, sa hospitalizacije od 18. prosinca 2017. do 21. prosinca 2017. I u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež na pregledu 16. siječnja 2018. navedeno je da se radi o djevojčici s dijagnozom iz spektra autizma uz neujednačen kognitivni razvoj. Posljednji kronološki nalaz sa Psihologijskog testiranja datira od 25. siječnja 2019. i iz Poliklinike je za rehabilitaciju slušanja i govora “Suvag” po kojem je A. M. djevojčica vrlo disharmoničnog razvojnog profila koja se ne snalazi samostalno kada treba odlučiti što je ispravno ili ne te je potrebno nadzirati je i usmjeravati kako u školi tako i kod kuće. Ključno je u tom nalazu da bez obzira na dobre sposobnosti u verbalnom rezoniranju, a sukladno dijagnozi, A. M. ne može upotrijebiti takve informacije u socijalnom kontekstu te joj je potreban asistent u nastavi te kontinuirana briga i nadzor kod kuće. U nastavi joj pomaže asistent u regulaciji pažnje, pojašnjavanju što je potrebno, ali i pomaže u donošenju odluka koje ne donosi sama. Ni kod kuće nije samostalna u izvršavanju školskih obaveza pa ju je potrebno poticati da radi i nadzirati da odradi što treba. Verbalne i neverbalne reakcije su joj povremeno neusklađene, teško se prilagođava na promjene u dnevnoj rutini i na to reagira općom uznemirenošću. Ima visoku toleranciju na bol te postoji opasnost od dovođenja u opasne situacije, ne pokazuje strah. U komunikaciji koristi govor, glas je visoke intonacije, griješi u upotrebi jezičnih struktura kao što su zamjenice.

Iz svega navedenog proizlazi da su intelektualni kapaciteti tužiteljice neujednačeno razvijeni i unatoč urednim sposobnostima rasuđivanja, A. M. pokazuje teškoće kada treba koristiti te sposobnosti u socijalnom kontekstu ili u komunikaciji. Tužiteljici je potreban stalan nadzor i usmjeravanje kako u školi tako i kod kuće, a potreban joj je i nadzor u aktivnostima samostalnosti u hranjenju i oblačenju, te nadzor, pomoć i kontrola u higijeni, u radnim aktivnostima i učenju i komunikaciji.

Zaključno je ocjena vještakinje da kod tužiteljice postoji poremećaj iz autističnog spektra koji je visoko funkcionirajući, ali tužiteljica pokazuje naglašene teškoće u korištenju, a što proizlazi iz zdravstvenog stanja, svojih intelektualnih sposobnosti na toj razini u socijalnom kontekstu ili u komunikaciji. Naprotiv, u pojedinim ponašanjima tužiteljica značajno zaostaje u socio-emocionalnom razvoju i stjecanju adaptivnih vještina, čak i u odnosu na osobe snižene intelektualne sposobnosti i funkcionalne dnevne vještine. Tužiteljica ne može bez asistenta u nastavi te kontinuirane brige i stalnog nadzora i pomoći kod kuće i u školi uopće regulirati pažnju kratkotrajno, ne može donijeti samostalno bilo kakvu odluku koja je izvan otprije naučene po šabloni i rutinska, ne počinje bez nadzora i pomoći odrađivati bilo koji zadatak. Nije svjesna potencijalnih opasnosti, uopće ih ne može prosuditi, neustrašiva je i izrazito neoprezna u dnevnoj rutini ukoliko dođe do bilo kakve promjene od naučene šablone. Zato, bez obzira na pojedine mjerene karakteristike inteligencije koje su u prosjeku ili blago ispod donje granice prosjeka što je svrstava u osobu s visoko funkcionirajućim poremećajem iz autističnog spektra, navedena odstupanja je po pojedinim karakteristikama svrstavaju među osobe sa značajnim zaostajanjem u socio – emocionalnom razvoju i stjecanju adaptivnih vještina. Stoga je mišljenja da kod tužiteljice postoji teški invaliditet / druge teške promjene u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice u smislu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi te je mišljenja da tužiteljica ispunjava pravo na osobnu ivalidninu.

U podnesku od 21. listopada 2020. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na način da je u cijelosti s istim suglasna.

Tuženik je u podnesku od 15. listopada 2020. istaknuo da je zatražio očitovanje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Z. koje je u očitovanju od 2. listopada 2020. navelo da se niti nakon uvida u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje ne nalazi opravdani razlog za promjenu mišljenja o težini invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti mlt. tužiteljice te stoga težina invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti mlt. tužiteljice nije izražena u mjerilima 4. stupnja težine iz Uredbe o metodologijama vještačenja, Priloga 5. Liste, pa stoga nema teškog invaliditeta ili drugih teških trajnih promjena u zdravstvenom stanju iz članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi. Naime, težina invaliditeta izražena je u mjerilima 3. stupnja (teži invaliditet). Tuženik smatra da zaključak stalne sudske vještakinje o teškom invaliditetu tužiteljice nije s uporištem u Uredbi o metodologijama vještačenja jer visoko funkcionirajući poremećaj iz autističnog spektra s odstupanjima po pojedinim karakteristikama sa značajnim zaostajanjem u socio-emocionalnom razvoju i stjecanju adaptivnih vještina upućuje na opravdanost utvrđenja tijela vještačenja u upravnom postupku, jer se radi o mjerilu sadržanom u 3. stupnju težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema Listi. Stoga tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže  odbiti tužbu kao neosnovanu.

              U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 28. listopada 2020., vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je, u odnosu na navode tuženika iz očitovanja od 15. listopada 2020. (i očitovanje Višeg vještaka od 2. listopada 2020.), dodatno istaknula da se ne slaže s njihovim mišljenjem da je tužiteljica težeg, a ne teškog stupnja oštećenja jer, kako navode, poremećaj kod nje je visoko funkcionirajući te je isto praktički osnova svrstavanja u treću skupinu invaliditeta. Međutim, poznato je da sam visoko funkcionirajući poremećaj ne znači da će osoba funkcionirati uredno u socio-emocionalnom razvoju ili da će povećati mogućnost sinteze vještina koje je stekla. Istaknula je da je upravo i napravila tablicu u kojoj su uspoređene karakteristike tužiteljice te stupnjevi oštećenja svrstanih pod 3. te onih svrstanih pod 4. stupanj. Iako tužiteljica ima većinu poremećaja koji su svrstani u 3. stupanj poremećaja, postoje i poremećaji, a što je vidljivo iz dokumentacije, koji se po karakteristikama svrstavaju u 4. stupanj poremećaja. Vještakinja je također napomenula da je prije vještačenja 2017. godine tužiteljica koristila pravo na osobnu invalidninu, a da nalazi govore u prilog tome da nije došlo do poboljšanja jer nikada neće niti doći, u smislu funkcioniranja tužiteljice osim po naučenoj shemi, a ono što je karakteristično u konkretnom slučaju je da je tužiteljica velikim naporom roditelja stekla jako puno shematskih ponašanja, ali ih koristi u jednostavnim situacijama i ne može ih integrirati.

Uredno pozvani tuženik nije pristupio na raspravu kada je stalna sudska vještakinja usmeno iznijela svoj nalaz i mišljenje, a Sud je mišljenja kako je tom prigodom vještakinja otklonila sve prigovore tuženika, dok opunomoćenik tužitelja nije iznio primjedbe na raspravno izlaganje sudske vještakinje.

Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani mlt. tužiteljice, a napose u utvrđenju činjenice da kod mlt. tužiteljice postoji teški invaliditet/druge teške promjene u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice u smislu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi. Nalaz i mišljenje je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te sukladan mjerodavnim normama članka 54. Zakona o socijalnoj skrbi, kao i mjerodavnim normama Uredbe, dok Sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

Naime, sudska vještakinja je, imajući u vidu odredbu članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi i odgovarajuće odredbe Uredbe u bitnome iznijela sve relevantne činjenice koje se tiču prava na osobnu invalidninu i priznavanja predmetnog prava. Između ostalog je u bitnome navela da kod mlt. tužiteljice postoje i poremećaji, a što je vidljivo iz dokumentacije, koji se po karakteristikama svrstavaju u 4. stupanj poremećaja (teški invaliditet) pa je upravo stoga i napravila tablicu u kojoj su uspoređene karakteristike mlt. tužiteljice te stupnjevi oštećenja svrstanih pod 3. stupanj te onih svrstanih pod 4. stupanj. Također, navela je da iz priložene medicinske dokumentacije nesumnjivo proizlazi da kod mlt. tužiteljice nije došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja niti će ikada doći u smislu funkcioniranja, osim po naučenoj shemi koje su primjenive u jednostavnim situacijama bez mogućnosti njihova integriranja.

Stoga Sud ocjenjuje da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je utvrdio da na strani mlt. tužiteljice i dalje postoji teški invaliditet kako to propisuje odredba članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi. Prilikom donošenja odluke, Sud se prvenstveno vodio činjenicom da je tužiteljica tijekom upravnog spora dovela u dvojbu ocjenu ovlaštenih vještaka tuženika o svojoj zdravstvenoj situaciji, a posebno činjenici da je kod nje došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja te da kod iste više ne postoji teški, već teži invaliditet. Zbog navedenog, Sud je izveo dokaz provođenjem medicinskog vještačenja te je primjenom odredbe članka 33. ZUS-a na temelju istog vještačenja, a koje ničim nije dovedeno u dvojbu, utvrdio da kod tužiteljice postoji teški invaliditet, temeljem čega tužiteljica i dalje ima pravo na osobnu invalidninu, sukladno članku 54. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi.

Stoga je prema ocjeni Suda osporavanim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je Sud na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje kao u točki I. i II. izreke presude, čime na snazi ostaje rješenje Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-06/14-05/42, URBROJ: 2196-128-03-19-14-5 od 13. studenoga 2014.

Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79.  ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

Naime, prema odredbi članka 79. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

Tako tužiteljici pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 28. svibnja 2020. i 22. listopada 2020. u iznosima od po 1.000,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife), trošak zastupanja na raspravi održanoj 4. ožujka 2020. također u iznosu od 1.000,00 kn te trošak zastupanja na raspravi održanoj 28. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), što iznosi ukupno 5.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 42. Tarife), kako je to zatraženo prema troškovniku priloženim na ročištu održanom dana 28. listopada 2020., kao i trošak na ime provedenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, prim. dr. sc. M. Z. u ukupnom iznosu od 5.178,00 kn, dakle tužiteljici je sveukupno priznat trošak u iznosu od 11.428,00 kn te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 11.428,00 kuna u roku od 60 dana (točka III. izreke presude).

 

U Osijeku 4. studenoga 2020.

 

                                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                              Jasenka Beker v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).