Posl. broj: 1. P-544/2019-21.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru po sucu tog suda Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. V., iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku iz D. S., protiv tuženice V. Đ., iz B., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P. P., odvjetnici iz Z., radi činidbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. rujna 2020. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 4. studenoga 2020. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. O d b i j a  s e  tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Nalaže se tuženici da ukloni traktorske priključke, tanjurače i brane, sa dijela k.č.br. 1307/1 i k.č.br. 1322 k.o. B. sa prostora omeđenog točkama P1, P2, P3 i P4 skice lica mjesta nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka od 23.4.2020. do crte koja označava posjed tužitelja sa zapadne strane na istoj skici i preda tužitelju tako ograđeni prostor zemljišta u posjed i ujedno mu naknadi trošak postupka na račun punomoćnika tužitelja koji se vodi kod banke IBAN HR… sve u roku 15 dana.".

 

              II. N a l a ž e  s e  tužitelju V. B. da tuženici Đ. V. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 04. 11. 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana, a  o d b i j a  se preostali dio tuženičinog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.200,00 kn (tisućudvijesto kuna).

             

Obrazloženje

 

              Tužitelj navodi da je k.č.br. 1307/1 kuća br. 20 i dvorište u P. od 190 čhv ili 683 m2 upisana u zk.ul. 355 k.o. B. kao suvlasništvo tri osobe, među kojima su D. i K. B.. K.č.br. 1322 vožnjak doma od 233 čhv ili 833 m2, upisana je u zk.ul. 354 k.o. B. kao suvlasništvo više osobe prezimena V.. U katastarskom operatu k.č.br. 1307/1 upisana je u posjedovnom listu 9 na ime tužitelja isko kao i d.k.č.br. 1322 obje k.o. B.. Rješenjem o nasljeđivanju u spisu ovog suda O-…/89 kao univerzalni nasljednik iza pok. K. B. proglašen je tužitelj. Navodi da su D. i K. B. njegovi roditelji te da on od smrti oca posjeduje navedene nekretnine u točno utvrđenom obliku, u naravi kao dvorište na njegovoj adresi. Tvrdi da je na dijelu ovog dvorišta tuženica, pred koju godinu, uz njegovo dopuštenje, uz seoski put ostavila traktorske priključke, tanjurače, brane i plug, a sada ih po njegovom traženju ne želi maknuti pa je postavio tužbeni zahtjev kojih traži da se tuženici naloži da ukloni traktorske priključke s njegovih nekretnina.

 

              Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacija tužitelja i prigovora nedostatku pravnog interesa budući da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina. Tvrdi da je tužitelj dio nekretnine čkbr. 1307/1 upisane uzk.ul. 355 k.o. B. na kojem se nalaze poljoprivredni strojevi, traktorski priključci tanjurače, brane i plug, darovao pokojnom njenom suprugu T. V. prije više od 20 godina od daka su ona i njen prednik u nesmetanom posjedu tog dijela nekretnine te su vlasništvo iste stekli temeljem pravnog posla. Tvrdi da je sukladno usmenom darovanju tuženik postavio i ogradu, također prije više od 20 godina, kojom je ogradio svoj dio dvorište. Osporava da bi na nekretnini čkbr. 1322 voćnjak doma koja je upisana u zk.ul. 354 k.o. B. držala poljoprivredne strojeve. Sukladno tome, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

 

              Nakon provedenog očevida, tužitelj je podneskom od 20. 5. 2020. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci presude, u skladu sa skicom očevida s time ta sada traži i da se tuženici naloži da mu specificirani dio zemljišta preda u posjed.

              Tuženica se i tako specificiranom tužbenom zahtjevu protivi.

 

              U postupku su pročitani: ispisi izvadaka iz zemljišne knjige za zk.ul. 354 i 355 k.o. B., ispis posjedovnog lista broj 9 k.o. B., rješenje o nasljeđivanju posl. broj: O-…/89 od 20. srpnja 1989. iza pok. B. K. i rješenje o nasljeđivanju posl. broj: O-…/14-8., UPP/OS-…/14-8. od 2. srpnja 2014. iza pok. T. V.,; provedene je očevid na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje geodeta M. K., dipl. ing., koji je napravi skicu očevida s nalazom i mišljenjem i na kojem su očevidu saslušani svjedoci: J. S., S. S., B. V., D. V., D. V. i J. V., a saslušane su i stranke.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Iz isprava u spisu je vidljivo, a među strankama nije ni sporno:

 

- da je k.č.br. 1322 voćnjak doma od 233 čhv, odnosno 838 m2, upisana u zk.ul. 354 k.o. B., u kojem su kao suvlasnici upisani: D. V., B. V., M. V., S. V., Lj. V., R. V., M. V., D. V. i D. V.,

 

- da je k.č.br. 1307/1 kuća br. 20 i dvorište u P. od 190 čhv, odnosno 683 m2, upisana u zk.ul. 355 k.o. B., u kojem su kao suvlasnici upisani G. B., K. B., D. B., D. B. i A. B.,

 

- da su k.č.br. 1307/1 dvorište u P. od 683 m2 i d.k.č.br. 1322 gruntište od 421 m2 (voćnjak od 169 m2 i dovište od 252 m2), upisane u posjedovni list broj 9 k.o. B. na ime tužitelja V. B.,

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju posl. broj: O-…/89. od 20. srpnja 1989. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. K. B., među ostalim, sačinjavaju k.č.br. 1307 kuća br. 20 i dvorište u P. od 215 čhv upisana u zk.ul. 355 k.o. B kao suvlasništvo ostavitelja u 2327/5104 dijela te k.č. br. 1322 voćnjak gruntišće od 47 čhv i dvorište gruntišće od 70 čhv te da je njegovim nasljednikom, među ostalim i u odnosu na te nekretnine proglašen njegov sin, tužitelj V. B.,

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju posl. broj: O-…/14-8, UPP/OS-…/14-8. od 2. srpnja 2014. nasljednicom iza pok. T. V. u cijelosti proglašenja njegova supruga, tuženica Đ. V., a predmetne nekretnine nisu utvrđene kao ostavinska imovina iza ostavitelja.

 

              Nije sporno niti da se na površini koju je tužitelj na očevidu pokazao kao svoju nalaze tuženičini traktorski priključci, odnosno tanjurače i dio brana, a da se njen plug ne nalazi na toj površini, a da se prema tuženičinom pokazivanju svi navedeni priključci nalaze na površini koju je ona pokazala kao svoju te da tuženica u posjedu drži površinu prikazanu na skici očevida sa P1-P2-P3-P4.

 

              Sporno je, je li osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da tuženika sa prostora prikazanog na skici očevida sa P1-P2-P3-P4, ukloni traktorske priključe – tanjurače i brane te tužitelju taj prostor preda u posjed.

 

              Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev koji bi se mogao podvesti pod odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), koje reguliraju zahtjev za zaštitu od uznemiravanja (negatorni zahtjev).

              Podneskom od 20. svibnja 2020. tužbeni je zahtjev specificirao na način da, osim uklanja traktorskih priključaka zahtijeva i predaju u posjed dijela nekretnina označenih na skici očevida sa P1-P2-P3-P4, pa se tako radi o vlasničkom zahtjevu za povrat stvari, točnije o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika iz odredbi čl. 166. ZV-a, budući da i sam tužitelj navodi, kao što je to iz isprava u spisu vidljivo, da on nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik (pa ni suvlasnik) predmetnih nekretnina već da je iste naslijedio od svog oca K. B. prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-…/89. od 20. srpnja 1989. godine, pri čemu je u njegovu ostavinsku imovinu čkbr. 1370 kuća br. 20 i dvorište u P. od 215 čhv ušla samo kao suvlasništvo ostavitelja u 2327/5104 dijela i to prije parcelacije na, među ostalim čkbr. 1307/1 kuća br. 20. i dvorište u P. od 190 čhv, a čkbr. 1322 voćnjak gruntišće od 47 čhv i dvorište gruntišće od 70 čhv ušla je u ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, upisano u posjedovnom listu br. 9 k.o. B..

 

              Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZV-a, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a prema stavku 2. tog članka, predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojeg prednika ili može samo sumnjivog, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

 

              Kao prvo, iz skice očevida na kojoj je prikazano kako stanje u katastarskom operatu (plavom linijom), tako i stanje u naravi (crnom linijom) pri čemu su posebno označene ograde, bankine i asfaltirana cesta, te pokazivanja stranaka s tvrdnjama o vlastitim posjedima (zelenom šrafurom pokazivanje tuženice, a crvenom pokazivanje tužitelja), jasno je vidljivo da stanje u naravi bitno odstupa od stanja u katastarskom operatu jer ni sam tužitelj ne pokazuje kao svoje cijele čkbr. 1322 i čkbr. 1307/1 kako su prikazane u katastarskom operatu pa čak niti zapadni dio površine P1-P2 pa do crvene linije koja se nastavlja na tužiteljevu ogradu u smjeru sjevera, prema cesti.

 

              Nadalje, iz iskaza svjedoka saslušanih na očevidu: J. S., S. S., B. V., D. V. i D. V., koje sud ocjenjuje neposredno uvjerljivima i u bitnome suglasnima, proizlazi da je na istom mjestu traktorske priključke uvijek ostavljao sada pokoji T. V., suprug tuženice, i to od kad ih je kupio (prema J. S. "pred nekih 20 godine", prema S. S. "pred 15-20 godina", prema B. V. od 2002. godine, prema D., D. i J. V., djeci tuženice, "uvijek").

 

              Tužitelj u svom iskazu prvo navodi da je sporne traktorske priključke još pok. suprug tuženice T. V. ostavljao na tri različite lokacije na njegovom zemljištu i pred kućom, a on ga je upozoravao da ih makne. Navodi da ih je T. V. ostavio na ovom mjestu gdje se i sada nalaze 2008. godine te da ga je ponovno upozoravao da ih makne ali to ovaj nije učinio. Tvrdi da nikada nije dozvolio niti njemu niti tuženici da ih tu ostavi, a taj prostor između njegove ograde i asfaltirane ceste održavaju i travu kose tuženica i njena obitelj "jer su se oni tako nametnuli i to si prisvajaju". Nakon što mu je pročitana činjenična tvrdnja iz njegove tužbe da je na dijelu ovog dvorišta tuženika pred koju godinu, uz dopuštenje tužitelja, ostavila traktorske priključke, a da ih sada ne želi maknuti, odgovorio je da su to "totalne laži jer kako bi ja nekome dopustio da to radi". Ogradu oko dvorišta napravio je 2008. godine i to ravnu jer ima klizna dvorišna vrata, a nije mogao ograditi cijelu površinu koja je njegova upravo jer je T. V. tamo ostavio te priključke, a i zato da mu netko tamo može stati autom, a i tuženica onda ne bi imala pristup u svoje dvorište. Navodi da je T. V. na drugim mjestima priključke počeo ostavljati 1994. i 1995. godine kada mu je prodao dvorište u kojem tuženica sada živi ali predmet tog ugovora nije bila ova površina na kojoj su ostavljeni priključci.

              Tuženica u svom iskazu navodi da su suprug i ona traktor i priključke kupili još 1989. godine i od onda su ih uvijek ostavljali na tom mjestu gdje se i sada nalaže. Tamo gdje je tužitelj kasnije napravio ogradu bila je njegova stara drvena kuća s prozorom prema cesti pa je valjda zato spominjao da su priključci bili ispod prozora. Za sporno zemljište joj je suprug rekao da je tužitelj njemu rekao da slobodno tu ostavlja priključke i da mu to zemljište daruje jer da njemu to ionako ne znači ništa. Ona tom razgovoru nije prisustvovala niti je tužitelj njoj tako što rekao ali se protiv toga nije bunio sve do nekih dvije godine nakon smrti njenog supruga kada su tužitelj i njegova obitelj počeli kositi dio tog zemljišta između ograde i ceste, otprilike do tanjurača koje su tamo ostavljene, a ostatak su uvijek održavali i održavaju oni. Prije toga su kosili i dio koje su tužitelj i njegova obitelj počeli kositi. Dvorište u kojem sada žive kupili su od tužitelja 1996. i ogradili ga i tužitelj se protiv toga nije bunio, a nakon toga je i on napravio ogradu oko svojeg dvorište, odnosno lesu i parapet. Predmet navedene kupoprodaje nije bila površina koja je sporna u ovom postupku niti je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji tužitelj bilo što uvjetovao u vezi spornog zemljišta, niti je tražio da se priključci maknu. Od nje je tek prošle godine za Uskrs tražio da makne priključke s ovog mjesta.

              Imajući u vidu navedene činjenice, odnosno opisani nesklad između stanja u naravi i stanja u katastarskom operatu i tužiteljev iskaz koji je kontradiktoran sam po sebi i njegovim činjeničnim tvrdnjama iz tužbe te uvjerljive iskaze svjedoka i tuženice, sud utvrđuje da tuženica (i do njegove smrti njen prednik T. V.), preko dvadeset godina sporne dijelove predmetnih čestica drži u samostalnom, mirnom posjedu, koji su posjed stekli besplatno, a da je tužitelj posjed ostalih dijelova predmetnih čestica stekao besplatno (nasljeđivanjem) ali i da tužitelj ničim nije dokazao bilo kakav pravni temeljem i istinit način stjecanja spornog dijela predmetnih nekretnina označen sa P1-P2-P3-P4.

              Sukladno tome, tužitelj se, u smislu odredbi čl. 166. st. 1. i st. 2. ne može smatrati niti predmnijevanim vlasnikom sporne površine te mu tuženica nije obvezna tu površinu predati u posjed i ukloniti traktorske priključke.

              Zbog navedenoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

              Budući da je tužitelj tako u cijelosti izgubio parnicu, valjalo mu je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naložiti da tuženici nadoknadi troškove postupka.

              Tuženici su troškovi zastupanja odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1 u iznosu od 500,00 kuna; zastupanja na očevidu 3. 2. 2020. po tbr. 9/7 u iznosu od 500,00 kuna (a ne zatraženih 1.500,00 kuna budući da tuženica nije konkretizirala ni dokumentirala troškove po tbr. 35. i 45. Tarife) te troškovi zastupanja na ročištima 18. 12. 2019. i 22. 9. 2020. po tbr. 9/1 u iznosima od po 500,00 kuna.

              Tuženici nisu priznati troškovi sudske pristojbe budući da za nju pristojbena obveza nije niti nastala jer je u cijelosti uspjela u postupku.

              Sukladno tome, tužitelju je naloženo da tuženici na ime troškova postupka plati 2.000,00 kuna, a odbijen je preostali dio njenog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.200,00 kuna.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja, temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

U Zlataru 4. studenoga 2020. godine

 

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.

 

DNA:

 

1. punomoćniku tužitelja Ž. Š., odvjetniku iz D. S.
2. punomoćnici tuženice M. P. P., odvjetnici iz Z.