- 1 -              Rev 2082/2012-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2082/2012-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. i A. P., oboje iz V. K., koje zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u S. B., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-3131/11-2 od 17. svibnja 2012., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-324/11-14 od 27. lipnja 2011., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika glede odluke o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužiteljici L. P. plati na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja iza smrti supruga A. P. 124.600,90 kn za razdoblje od listopada 2003. do svibnja 2011. (toč. I. izreke), na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja iza smrti u iznosu od 40.897,36 kn, te rentu zbog izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 1.851,86 kn mjesečno počev od 1. lipnja 2011. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti (toč. III. izreke), te na ime rente zbog izgubljenog uzdržavanja za rad u „fušu“ iznos od 500,00 kn mjesečno počev od 1. lipnja 2011. pa dok za to postoje zakonski uvjeti (toč. IV. izreke), te je naloženo da tužiteljima L. i A. P. nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 61.899,75 kn (toč. V. izreke).

Protiv te presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju tužene, pobijanu presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da prihvati revizijske prigovore tuženika.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije neosnovana.

 

Revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Predmet postupka u ovom stadiju je zahtjev za naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja zbog smrti muža pozivom na odredbu čl. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO). U revizijskom stadiju postupka sporno je pripada li tužiteljici pravo na naknadu za izgubljeno uzdržavanje, podredno, pripada li to pravo u dosuđenom iznosu. Konkretno, spor je, je li tužiteljica bila uzdržavana osoba obzirom da je svojim radom u domaćinstvu doprinosila bračnoj zajednici.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upućuje tuženik u svojoj reviziji.

 

Naime, sud prvog stupnja cijenio je potvrde iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te je utvrdio da je do brisanja tužiteljice iz evidencije došlo zbog propuštanja prijavljivanja, slijedom čega navedena okolnost nije bitna za presuđenje u ovom postupku obzirom da se iz nje ne može zaključiti da tužiteljica nije bila uzdržavana osoba.

 

Također, sudovi nižeg stupnja dali su jasne razloge zbog čega su utvrdili visinu izgubljene zarade tužiteljičinog supruga, koji je u trenutku smrti radio kao čuvar, a kasnije je njegova visina zarade utvrđena prema prosjeku u poljoprivrednoj djelatnosti, obzirom da je radio u poduzeću u kojem rade kvalificirani radnici u djelatnosti poljoprivrede, lova i šumarstva.

 

Također, sudovi nižeg stupnja su u svojoj odluci dali razloge zašto smatraju da bi pokojnik po redovnom tijeku stvari ostvarivao navedenu zaradu, kao i zbog čega vjeruju koliki dio zarade bi ostvarivao u „fušu“, kao i koliki dio zarade bi trošio na sebe.

 

Jednako tako, u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije se ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP i odredbama čl. 250. do 261. ZPP, obzirom da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vještački nalaz koji je jasan, neproturječan sam sebi i izvedenim okolnostima, pa ga je sud prvog stupnja prihvatio kao pravilan, stručan i objektivan, kojeg je vještak u skladu s primjedbama tuženika dopunio, te usmeno obrazložio i odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika, dok je sud drugog stupnja pravilno prihvatio ta utvrđenja.

 

Također, valja navesti da revizijskim razlozima tuženik sadržajno osporava činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se može podnijeti zbog određeno navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, ne može se podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, revizijski navodi kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu visine zarade pokojnog prednika tužiteljice, njegovog rada u fušu, iznosa kojeg bi od svog dohotka trošio na uzdržavanje tužiteljice, kao nedopušteni nisu cijenjeni.

 

Prema odredbi čl. 194. ZOO osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja (st. I.). Ova šteta se ne nadoknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onog što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (st. II.).

 

Suprotno shvaćanju revidenta, za ovaj vid štete, na temelju odredbe čl. 194. ZOO, odlučno je utvrditi koliko je muž tužiteljice doprinosio za njezino uzdržavanje i koliko bi hipotetski doprinosio prema redovnom tijeku stvari, pri čemu nisu odlučne tvrdnje da je tužiteljica sama radom u domaćinstvu doprinosila bračnoj zajednici. Ove okolnosti bile bi značajne prema odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/03) radi utvrđivanja, primjerice, bračne tečevine, ali su neodlučni u ovom predmetu jer je u postupku utvrđeno koliki iznos bi pokojni muž tužiteljice iz svog dohotka trošio za uzdržavanje tužiteljice.

 

Jednako tako, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu čl. 189. st. 1. ZOO kada su zaključili da bi tužiteljica i ubuduće ostvarivala uzdržavanje iz dohotka pokojnog supruga, naime, bez obzira što je nad njegovim poduzećem otvoren stečajni postupak, po redovnom tijeku stvari, logično je očekivati da bi se tužitelj zaposlio na novom radnom mjestu.

 

Dakle, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Glede troškova parničnog postupka.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispedencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenog 2015.).

 

Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika glede odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.