- 1 -              Revt 318/2015-3

Broj: Revt 318/2015-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. P. K. B., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š. Š. Đ. u Ž., protiv tuženika S. d.d., OIB ..., Ž., zastupanog po punomoćniku R. J., odvjetniku u O., radi isplate rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-363/14-3 od 4. veljače 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-499/06-65 od 11. listopada 2013., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 1,231.871,12 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana. Istom je odlukom naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 194.764,37 kuna u roku od osam dana dok je s preostalim dijelom parničnog troška u iznosu od 47.311,88 kuna odbijen.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naknadio parnični trošak podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Suprotno reviziji pred drugostupanjskim sudom nisu učinjene bitne povrede na koje se ukazuje revizijom. Drugostupanjski sud očitovao se na sve odlučne žalbene navode tužitelja (članak 375. stav 1. ZPP) i pozivom na odredbu iz članka 373.a ZPP-a, upravo zato što prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama obzirom na materijalnopravne propise koje je trebao primijeniti, utvrdio je sam relevantne činjenice te donio odluku za koju je dao jasne i neproturječne razloge. Isto tako pobijanom presudom sud je ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka sukladno članku 8. ZPP-a te je na temelju tog dokaza utvrdio odlučne činjenice za odluku u ovome sporu. Osporavanje ocjene izvedenih dokaza što uključuje i provedeno vještačenje, predstavlja zapravo osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz članka 385. stav 1. ZPP-a zbog čega se ti navodi nisu uzeli u razmatranje i nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 1,231.871,12 kuna s time da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku temelji na tvrdnjama da je tuženik jedini član i osnivač društva G. d.o.o. Ž. prema kojem društvu tužitelj ima potraživanje u prije navedenom iznosu kojega nije uspio naplatiti od njega, pa smatra da je tuženik odgovoran za tu obvezu jer da je zloupotrijebio okolnost da kao član trgovačkog društva G. d.o.o. Ž. po zakonu ne odgovara za obveze društva, a sukladno članku 10. stav 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93 i 34/99 – dalje: ZTD).

U ovoj pravnoj stvari za odgovornost tuženika kao člana društva G. d.o.o., a prema odredbi članka 10. stavka 3. ZTD potrebno je bilo dokazati da je tuženik kao član društva upravo određenim radnjama onemogućio ispunjenje obveza društva G. d.o.o. prema tužitelju.

Tužitelj zasniva odgovornost tuženika na tvrdnjama da je tuženik koristio društvo G. d.o.o. za svoje poslovanje budući da je tuženikov žiro-račun bio blokiran, zatim da je fiktivno zaduživao društvo G. d.o.o. kreditima, a koje je sam faktički koristio, zatim da je kao član i jedini osnivač tog društva miješao svoju imovinu sa imovinom tog društva stvarajući privid da se radi o jedinstvenoj pravnoj osobi te privid da to društvo posluje, zatim da je upravljao imovinom tog društva kao da je to njegova imovina na način da je društvo kupovalo robu tj. rezervne dijelove iako je ta roba stvarno kupovana za potrebe tuženika, da je u svoju korist umanjivao imovinu tog društva iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obaveze tako što je društvu G. d.o.o. Ž. prodavao robu koju je ono prodavalo kupcima, primalo novac i od primljenog novca, umjesto da plaća svoje obveze, stvarno plaćalo obveze koje terete tuženika i to „zatvaralo“ s tuženikom putem cesija, kompenzacija i slično ne poštujući redoslijed naplate koje je to društvo imalo prema vjerovnicima.

Pravilno je sud drugog stupnja pobijanom presudom otklonio odgovornost tuženika smatrajući da tužitelj nije dokazao da bi radnjama gore navedenima ili nekim drugim radnjama tuženik doveo društvo G. d.o.o. u stanje nemogućnosti podmirivanja svoje obveze vraćanja kredita tužitelju.

Utoliko je i pravilan zaključak da tuženik kao član društva G. d.o.o. nije zlouporabio pravo da kao član tog društva ne odgovara za njegove obveze pa je i pravilnom primjenom odredbe iz članka 10. stavak 3. ZGD našao sud drugog stupnja tužbeni zahtjev neosnovanim i potvrdio prvostupanjsku presudu iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.

Ovaj revizijski sud u svemu prihvaća razloge iz drugostupanjske presude pa se na njih poziva sukladno odredbi iz članka 396.a stavak 1. ZPP u svezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19).

Slijedom navedenog će se uz ovu revizijsku odluku objaviti i drugostupanjska presuda na internetskim stranicama ovoga suda sukladno odredbi iz članka 396.a stavak 2. ZPP u svezi s člankom 117. stavak 2. ZID ZPP/19.

Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju jer se revident poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1760/02, Pž-6369/03 koje su različitih činjeničnih utvrđenja od ovog predmeta spora. Nadalje bez osnove se tužitelj poziva i na odluke Evropskog suda za ljudska prava Mykhaylenky i drugi protiv Ukrajine te Kačapor i dr. protiv Srbije te Radio France i dr. protiv Francuske tvrdeći da se i u predmetnom slučaju radi o nedovoljnoj institucionalnoj i radnoj samostalnosti društva G. d.o.o. prema tuženiku, što međutim iz utvrđenih činjenica u ovome predmetu ne proizlazi.

Iz navedenih je razloga zato valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 393. ZPP.

Zagreb, 4. studenoga 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.