Broj: Kž 220/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. travnja 2018. broj Kv I-Us-16/18 (K-Us-16/2016), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno odredi neka od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima u pobijanom rješenju nije počinjena bitna odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, navod prvostupanjskog suda da je žalitelj počinio istovrsno kazneno djelo dok se nalazio na slobodi je očita pogreška u pisanju. To stoga što je u prvom odjeljku druge stranice rješenja izričito navedeno da je optuženi K. osnovano sumnjiv da je tijekom 2017. godine (dakle, za vrijeme dok se trebao držati uvjeta jamstva, a na što se odnosi sporna tvrdnja) počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 opisano u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/2017 pa ovakva pogreška pobijano rješenje ne čini nerazumljivim u mjeri da se rješenje ne može ispitati.

Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog Z. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a za svoju odluku sud je dao dovoljno određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga u konkretnoj situaciji nije od utjecaja žalbeni navod prema kojem sud mora točno naznačiti iz kojih novih i dostatnih okolnosti proizlazi potreba za daljnjim produljenjem istražnog zatvora.

Žalba dalje ističe da okolnosti nezaposlenosti i lošeg imovnog stanja same po sebi nisu okolnosti koje opravdavaju potrebu produljenja istražnog zatvora, kao i da dosadašnja osuđivanost sama po sebi ne opravdava zaključak da bi optuženik mogao nastaviti s vršenjem kaznenih djela. Međutim, ovdje žalitelj propušta imati u vidu da je sud okolnosti relevantne za svoj zaključak o osobitim okolnostima iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ocijenio u njihovoj ukupnosti i logičnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu brojnost i karakter.

U tom smislu se ističe da se optuženik u ovom jedinstvenom postupku tereti za ukupno pet kaznenih djela, i to kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 329. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-96/14), kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 (optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-292/17) i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/17). Navedene okolnosti zajedno sa činjenicom ranije osuđivanosti (izvadak iz kaznene evidencije na listu 2099. spisa) u dva navrata, a od toga jednom na sedmogodišnju kaznu zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 koje je istovrsno kaznenom djelu iz čl. 190. st. 2. KZ/11 te činjenicom da je isti prilikom davanja osobnih podataka dana 21. srpnja 2017. za sebe naveo da je nezaposlen i da nema vrijednije imovine što može biti značajna motivacija za činjenje kaznenih djela sa ciljem stjecanja sredstava za život, čine opravdanom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv otpuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koja žalbom nije dovedena u pitanje.

Svrha istražnog zatvora se za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, pa tako ni nekom od mjera opreza kako to u žalbi predlaže optuženik. Naime, već je u ranijem tijeku ovog postupka optuženiku bila određena blaža mjera tako da je istražni zatvor zamijenjen jamstvom, no isti je sada na temelju potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/2017 od 11. rujna 2017. osnovano sumnjiv da je kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 počinio tijekom 2017. pa do 20. srpnja 2017., odnosno za vrijeme dok se nalazio na slobodi nakon ukidanja istražnog zatvora i kada se trebao pridržavati uvjeta jamstva, odnosno danog obećanja da neće počiniti novo kazneno djelo (kako slijedi iz rješenja suca istrage o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženika od 1. rujna 2014. broj Kir-Us-100/14). Stoga je neprihvatljiv prijedlog žalbe prema kojem bi se blažom mjerom mogla ostvariti ista svrha kao istražnim zatvorom.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2018.