- 1 -              Rev 1495/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1495/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz B., ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i D. D., odvjetnicima iz B., protiv tuženika E. osiguranje d.d. iz Z., Podružnica B., ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1145/2012-2 od 30. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-991/10-58 od 7. veljače 2012., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2007. godine do kolovoza 2011. iznos 126.711,32 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, a nadalje, za razdoblje od 15. listopada 2011. tuženik je naloženo tužitelju plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 2.851,80 kn (točka II. izreke), te naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 21.190,30 kn sa zateznim kamatama.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i zbog bitne povrede odredaba ZPP, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, te presude nižestupanjskog suda preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan, odnosno, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Nadalje, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koje se sadržajno ukazuje revizijom.

 

Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju sadržajno upućuje revident u svojoj reviziji.

 

Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade nastale kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći dana 24. srpnja 2007. godine koju je prouzročio osiguranik tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj teško tjelesno ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 24. srpnja 2007. godine kojom prilikom je upravljao osobnim automobilom marke Opel Astra reg. oznake ... u situaciji kada je iz suprotnog smjera zbog neprilagođene brzine u zavoju prešavši na suprotni prometni trak u vozilo kojim je upravljao tužitelj udarilo vozilo osiguranika tuženika,

 

- da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće,

 

- da je tužitelj, rođen 1981. godine, prije štetnog događaja radio,

 

- da tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći nije sposoban obavljati poslove svog izučenog zanimanje elektrotehničara, te nije sposoban za posao koji je obavljao prije prometne nesreće, a to je posao servisera informatičke opreme, jer taj posao zahtijeva klečanje, čučanje, penjanje, sagnut i iskrivljen položaj tijela te prenošenje težih tereta,

 

- da kod tužitelja postoji smanjenje opće radne sposobnosti za 70%,

 

Na temelju ovako iznesenih utvrđenja, zaključak je suda prvog stupnja, a što je prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

Nadalje, pri utvrđivanju visine izgubljene zarade te rente zbog gubitka zarade, nižestupanjski sudovi uzeli su kao parametar za izračun podatke o prosječnoj neto plaći osobe srednje stručne spreme u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u kojoj prebiva tužitelj, ali uzimajući u obzir i sve naknade plaće koje je tužitelj ostvario za vrijeme bolovanja u B. d.o.o., te naknade za nezaposlene osobe i te iznose odbili od utvrđenog iznosa potrebnog za ocjenu izgubljene zarade tužitelja s obzirom na preostalu radnu sposobnost (30%), te su na taj način utvrdili visinu izgubljene zarade u kapitaliziranom iznosu od 126.711,32 kn za razdoblje od kolovoza 2007. godine do kolovoza 2011. godine, a nadalje u vidu rente u mjesečnom iznosu od 2.851,80 kn.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim i to za dosuđeni iznos.

 

Naime, i prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak sudova u postupku da je tužitelj dokazao kako bi, da nije izgubio radnu sposobnost za poslove svog izučenog zanimanja, te da nije došlo do smanjenja radne sposobnosti za 70% zbog posljedica ozljeda u prometnoj nesreći, radio u punom opsegu radne sposobnosti i ostvarivao prihod u punom opsegu.

 

U odnosu na navode tuženika o utjecaju poslovno uvjetovanog otkaza na uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nemogućnosti tužitelja za rad, za odgovoriti je da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da je tužitelju radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom, a niti su parnične strane predlagale dokaze na tu okolnost tijekom postupka.

 

Isto tako, za odgovoriti je revidentu kako tužitelj time što se zaposlio ponovno, a nakon prometne nezgode, nije prekinuo uzročno posljedičnu vezu između predmetne nezgode i nesposobnosti za rad. To stoga jer postoji i njegova dužnost kao oštećenika, smanjiti štetu. Također, to ne osporava ni zaključak vještaka o tužiteljevoj nesposobnosti za rad. Upravo iz utvrđenja u postupku proizlazi kako je tužitelja ponovno zaposlio bivši poslodavac, na temelju dobrih međuljudskih odnosa, ali da je radni odnos prestao jer tužitelj zaista više nije bio u stanju obavljati poslove tog radnog mjesta.

 

Ostali navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Stoga, a kraj utvrđene činjenice da je tužitelj zbog posljedica ozljeda u prometnoj nesreći izgubio radnu sposobnost za poslove svog izučenog zanimanja te mu je opća radna sposobnosti smanjenja 70%, pravilno su sudovi u postupku na temelju odredbe čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i to upravo u visini kako su utvrdili nižestupanjski sudovi.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. studenoga 2020.