- 1 -              Rev 762/2014-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 762/2014-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja I. M. iz V., , kojeg zastupa punomoćnik mr. A. M., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika B. M. i II-tužene V. M., , koje oboje zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4609/11-2 od 20. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-236/10-32 od 9. lipnja 2011., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukida se presuda Županijskog sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4609/11-2 od 20. rujna 2012. u dijelu pod stavkom prvim alineja druga izreke, u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-236/10-32 od 9. lipnja 2011. u dijelu pod toč. I. izreke (kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu svote od 658.620,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama) na način da je za ovu svotu odbijen tužbeni zahtjev, pa se za navedeno predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

              O troškovima postupka u povodu revizije riješit će se u končanoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja, između ostalog, naloženo je I-tuženiku isplatiti tužitelju 658.620,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Presudom suda drugog stupnja u odnosu na navedenu svotu preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu 658.620,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda, te je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu 658.620,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovni postupak, ili navedenu presudu preinačiti i u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je tužitelju dosuđeno 658.620,00 kn s zateznim kamatama, odbiti žalbu I-tuženika.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

              U revizijskom stadiju predmet postupka sporan je tužiteljev zahtjev za isplatu 658.620,00 kn zajedno sa zateznim kamatama.

 

              Odnosno, sporno je, je li I-tuženik pasivno legitimiran u postupku, što ovisi o zaključku, je li I-tuženik svotu koja je predmet spora, koja je i navedena u potvrdi (pod toč.1.) a koja prileži na listu 16 spisa, primio kao fizička osoba, na ime zajma, ili kao direktor trgovačkog društva (za to društvo) na ime predujma za kupoprodaju stanova.

 

Nakon opsežne analize provedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio kako je tužitelj I-tuženiku na njegov zahtjev predao novčani iznos koji je predmet ovog postupka s ciljem da mu ga I-tuženik nakon određenog vremena vrati, te da se u konkretnom slučaju zapravo radilo o ugovoru o zajmu zaključenom između tužitelja i I-tuženika (čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08)). Pritom, sud prvog stupnja je povjerovao navodima tužitelja da je novčani iznos pozajmio I-tuženiku zbog dugogodišnjih prijateljskih odnosa, zbog čega nije tražio potvrde niti garancije o svakoj predaji novca, dok je predugovore i ugovore o kupnji još neizgrađenih stanova, tužitelj tretirao isključivo kao svojevrsnu garanciju da će mu pozajmljeni iznos biti vraćen.

 

              Pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) sud drugog stupnja, dakle na temelju zaključka da je u postupku pred sudom prvog stupnja pravilno utvrđeno činjenično stanje ali je pogrešno primjeno materijalno pravo, prihvatio je žalbu tuženika i preinačio presudu suda prvog stupnja i u spornom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

 

Pritom je sud drugog stupnja u svom obrazloženju naveo da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj kao fizička osoba (vjerojatno je mislio na tuženika) gradio stanove, niti je to tužitelj uopće tvrdio. Nadalje, sud drugog stupnja navodi da je zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan jer je tužitelj u tužbi tvrdio da svotu koja je predmet postupka potražuje na ime povrata predujma. Osim toga, u svom obrazloženju, sud drugog stupnja je protumačio sadržaj Potvrde (list 16) spisa na način da je dio primljenih iznosa I-tuženik primio od tužitelja kao fizička osoba a dio kao organ trgovačkog društva.

 

              U pravu je tužitelj da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvenstveno, pobijana presuda je donesena pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP (list 7, kraj prvog odlomka obrazloženja presude), dakle, sud smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno ali je pogrešno primijenjeno materijalnog prava. Sud prvog stupnja, međutim, utvrdio je, da je tuženik svotu koja je predmet postupka primio kao zajam. Stoga, je zaključak suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tuženik navedenu svotu primio s osnove predujma za kupoprodaju stanova za svoje trgovačko društvo, proturječan ranijem zaključku tog suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje ali pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, očito, nižestupanjski sudovi, prilikom presuđivanja polaze od različitih činjeničnih utvrđenja glede sporne činjenice, pa sud drugog stupnja nije mogao samo preinačiti zahtjev zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja.

 

              Ako je pak, sud drugog stupnja koristio ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, a samo se pogrešno pozvao na propis, onda je morao dati razloge zbog čega je koristio navedeno ovlaštenje, što je utvrdio i izvršiti ocjenu svih dokaza suglasno odredbi čl. 8 ZPP. Obzirom da svega toga u obrazloženju drugostupanjske presude nema, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP rješenjem ukinuti presudu drugostupanjskog suda u dijelu obuhvaćenom bitnom povredom, i za navedeno predmet vratiti istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.