- 1 -              Rev 1422/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1422/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz B. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Stalna služba u B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2376/14-2 od 9. veljače 2016., kojima je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu broj P-354/12 od 12. lipnja 2014., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-2376/14-2 od 9. veljače 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"Utvrđuje se prema tuženici Republici Hrvatskoj da je tužitelj M. Š. pok. T., OIB: …, stekao pravo vlasništva na dijelu čest.zem. 87/1 k.o. D. B. u površini od 1625 m2, prikazanom na skici mjerenja vještaka mjernika M. V. ing.geod. od 30.04.2014.g. slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i A, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj nakon izvršene parcelacije u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske da joj tužitelj M. Š. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 kuna, kao neutemeljen."

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru – Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-354/12 od 12. lipnja 2014. godine, tako da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. Š. koji glasi:

 

Utvrđuje se prema tuženici Republici Hrvatskoj da je tužitelj M. Š. pok. T., OIB: …, stekao pravo vlasništva na dijelu čest.zem. 87/1 k.o. D. B. u površini od 1625 m2, prikazanom na skici mjerenja vještaka mjernika M. V. ing. geod. od 30.04.2014.g. slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i A, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj nakon izvršene parcelacije u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

II. Nalaže se tužitelju M. Š. da tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknadi parnični trošak u visini od 3.187,50 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da stranke u izvanrednoj reviziji trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 87/1 k.o. D. B. u površini od 1625 m2, prikazanom na skici vještaka od 30. travnja 2014. slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i A.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je dio sporne k.č. 87/1 k.o. B. D. izvorno bio dijelom obiteljske imovine prednika tužitelja, odnosno njegove bake B. Š.,

 

- da je ona vlasništvo i posjed predmeta spora stekla zamjenom nekretnina sa sada pok. Lj. M. koji se priženio i živio kod supruge D. Š. u naselju B. D.,

 

- da je na dijelu utužene nekretnine izgrađena obiteljska kuća prizemnica u stanju za stanovanje, te dva devastirana gospodarska objekta bez krova i stara obiteljska kuća bez krova,

 

- da je rješenjem Službe za prostorno uređenje, zaštite okoliša, graditeljstva i imovinsko pravnih poslova od 25. svibnja 2004. na obiteljskoj kući koja je izgrađena na predmetu spora utvrđeno pravo na obnovu sada pokojnom ocu tužitelja, T. Š. kao nositelju obnove te članovima obitelji,

 

- da je sestra tužitelja T. Š. 2012. godine sačinila izjavu kojom je potvrdila da je sporna nekretnina nakon smrti oca pripala tužitelju i da mu ona dopušta da se na toj nekretnini knjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik,

 

- da su tužiteljevi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine barem 40 godina prije 6. travnja 1941., prvostupanjski sud je ocijenio da je posjed tužitelja, odnosno njihovih prednika bio pošten, samostalan i zakonit, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću pa je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan pozivom na odredbe paragrafa 1460. – 1465. i 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženice, preinačio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj osobno i putem svojih prednika vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću, odnosno da su bili u posjedu nekretnine barem od 6. travnja 1901. Ujedno ocjenjuje da iz sadržaja spisa ne proizlazi zaključak da bi tužitelj i njegovi prednici bili u kvalificiranom posjedu nekretnine u razdoblju od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe, odnosno 28. studenog 2012. pa da bi pravo vlasništva stekli dosjelošću u ovom razdoblju na temelju odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO) i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP).

 

U izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude tužitelj je postavio sljedeće pravno pitanje: „ Računa li se u rok dosjelosti i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako i prije toga dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja?“

 

Obrazlažući razloge važnosti navedenog pravnog pitanja postavljenog u reviziji revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena jer je pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Osnovano revident ukazuje na propust drugostupanjskog suda da ocijeni jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računajući u rok dosjelosti i vrijeme prije 8. listopada 1991.

 

Naime, u pogledu tumačenja primjene i učinaka odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99), revizijski sud je već ranije zauzeo shvaćanje u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018.:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se u rok dosjelosti ne računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., drugostupanjski sud nije ocijenio sve navode od odlučnog značaja, zbog čega je činjenično stanje ostalo neutvrđeno, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v. r.