Broj: Kž-926/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Vladimira Vinje i Mirjane Rigljan kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. K. i dr., zbog kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i dr. iz članka 292. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97) u vezi s stavkom 1. alineja 6. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbama koje su Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i 4. okrivljeni I. B. pronijeli protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. rujna 2017. broj: Ko-817/2013., u sjednici vijeća koja je bila održana 22. svibnja 2018. u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Ivice Ovčara, 3. okrivljenog B. M., branitelja 1. okrivljenog M. K. M. M., odvjetnika iz Z. i branitelja 4. okrivljenog I. B. M. C., odvjetnika iz Z.

r i j e š i o   j e

              Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i 4. okrivljenog I. B., ukida se presuda suda prvoga stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Općinski kazneni sud u Zagrebu donio je uvodno naznačenu prvostupanjsku presudu kojom je protiv 1. okrivljenog M. K., 3. okrivljenog B. M., 4. okrivljenog I. B. i 8. okrivljenog M. Č. po članku 452. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), odbijena optužba da bi počinili više različitih kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. KZ/97 u vezi s stavkom 1. alineja 6. istog Zakona i dr., a kako je to sve u činjeničnom i pravnom smislu opisano u izreci prvostupanjske presude pod točkama 3) i 5).

U skladu s takvom presudom, donesene su i daljnje odluke glede imovinskopravnog zahtjeva oštećenika te troškova postupka.

              Oštećeni TD T. d.d. iz Z. upućen je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu u skladu s odredbom članka 158. stavak 3. ZKP/08, dok je u pogledu troškova određeno da će o njima odluku donijeti nadležni sud, ovo posljednje u skladu s odredbom članka 149. stavak 5. ZKP/08.

              Protiv ove presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i 4. okrivljeni I. B.

              Državni se odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

              Žalbu je podnio i 4. okrivljeni I. B. putem svojeg branitelja M. C., odvjetnika iz Z.

              Ova je žalba podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka a u njoj je stavljen identičan prijedlog kao i u žalbi državnog odvjetnika, naime, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

              Na žalbu državnog odvjetnika svoj je odgovor podnio 4. okrivljeni I. B., također putem spomenutog svojeg branitelja. U tom se odgovoru podržavaju navodi žalbe državnog odvjetnika i ponavlja prijedlog iz žalbe ovog okrivljenika, naime da se osporena presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

              Prije održavanja sjednice vijeća ovog suda drugog stupnja spis predmeta bio je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u skladu s obvezom iz članka 474. stavak 1. ZKP/08.

              Županijski je državni odvjetnik nakon razgledanja spisa ovoga vratio ovom sudu drugog stupnja s prijedlogom da ga se izvijesti o terminu održavanja sjednice vijeća ovog suda drugog stupnja na kojoj će o žalbama biti odlučivano.

              U skladu s takvim zahtjevom, a kako su za to bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica vijeća na koju su pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Ivica Ovčar, 3. okrivljeni B. M., branitelj 1. okrivljenog M. K. M. M., odvjetnik iz Z. te branitelj 4. okrivljenog I. B. M. C., odvjetnik iz Z.

Preostali pozvani nisu pristupili s tim da je utvrđeno da su za sve pozvane, izuzev 1. okrivljenog M. K. (koji je prema vraćenoj dostavi poziva odselio) dostave poziva bile uredno iskazane.

              Na sjednici su državni odvjetnik i branitelj 4. okrivljenika izjavili da ostaju kod navoda podnesenih žalbi, odn. odgovora na žalbu.

              Žalbe državnog odvjetnika i 4. okrivljenika su osnovane.

              Oba žalitelja, naime, iako s različitom argumentacijom, upozoravaju na to da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kad je pozivom na odredbu članka 452. točka 1. ZKP/08 odbio optužbu protiv uvodno naznačene četvorice okrivljenika za djela iz izmijenjene optužnice.

              Kod toga prvospomenuti žalitelj, državni odvjetnik, tvrdi da je sud prvoga stupnja, između ostaloga, ovime počinio bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 2. (?) ZKP/08, dok drugi žalitelj, 4. okrivljeni I. B., smatra da je na ranije opisani način počinjena bitna postupovna povreda, ali ona iz članka 468. stavak 1. točka 6. ZKP/08.

              I jedan i drugi žalitelj su u pravu jer je evidentno da je prvostupanjski sud pogriješio kad je donošenjem uvodno naznačene presude zauzeo stajalište da je za suđenje u ovom kaznenom predmetu stvarno nadležan županijski, a ne općinski sud, pa je onda u skladu s takvim svojim stavom donio presudu kojom se optužba odbija.

              Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da je prema stanju propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u svakom slučaju, tj. neovisno o tome procjenjuje li se djelovanje četvorice okrivljenika s aspekta odredbe članka 292. KZ/97, dakle propisa navedenog u izmijenjenoj optužnici ili pak s aspekta članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11), tj. zakona koji je u međuvremenu, nakon podizanja optužnice, stupio na snagu, za suđenje u ovom kaznenom predmetu stvarno nadležan općinski sud.

              S jedne strane, kad je riječ o odredbi članka 292. stavak 2. KZ/97 dileme oko stvarne nadležnosti nema: u tom je slučaju stvarna nadležnost općinskog suda sama po sebi razumljiva, pa je tako optužnica i bila podignuta pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu.

              Nasuprot tome, ako se s obzirom na naknadnu izmjenu kaznenog zakona, postupanje četvorice okrivljenika pravno označi i okvalificira po članku 246. stavak 2. KZ/11 (postupkom propisanim za takve slučajeve u odredbi članka 3. stavak 2. i stavak 3. KZ/11), onda i u tom slučaju uopće ne dolazi u obzir prvostupanjsko suđenje pred županijskim, nego jedino pred općinskim sudom.

              Ovdje treba ukazati da je potpuno u pravu državni odvjetnik kad u svojoj žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u osporenoj presudi citira samo odredbu članka 19.c stavak 1. podtočka d ZKP/08 prema kojem je suđenje za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 u nadležnosti županijskog suda.

Istodobno taj sud olako prelazi preko činjenice da je u članku 257. stavak 6. Prijelaznih i završnih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN 145/13), propisano da će se za sva kaznena djela iz spomenutog članka 19. stavak 1. podtočka d ZKP/08, pa prema tome i za ono iz članka 246. stavak 2. KZ/11, postupak dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podnošenja optužnice.

              U konkretnom je slučaju optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-2604/00 bila podignuta još 27. prosinca 2006. pred ondašnjim Općinskim sudom u Zagrebu.

              I na kraju, svaka eventualna dvojba glede ovog pitanja (uključujući i ono predstavlja li donošenje odbijajuće presude zbog stvarne nenadležnosti suda po članku 452. točka 1. ZKP/08 dovršenje postupka) otklonjena je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske donošenjem Pravnog shvaćanja Kaznenog odjela toga suda od 26. ožujka 2018 koje glasi:

"Odredbu članka 257. stavak 6. iz prelaznih i završnih odredaba V. Novele ZKP/08 – (NN 145/13 od 6. prosinca 2013 – stupila na snagu 15. prosinca 2013.) treba tumačiti tako da će se postupci za kaznena djela iz članka 19. c točka 1. podtočka d ZKP/08 koji su bili pokrenuti prije stupanja na snagu V Novele dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, pri čemu se pod dovršenjem postupka smatra i donošenje oslobađajuće, osuđujuće ili odbijajuće presude, osim one po članku 452. točka 1. ZKP/08".

              Sve navedeno upućuje na zaključak da su opravdani žalbeni navodi oba žalitelja koji se odnose na nepravilno postupanje prvostupanjskog suda u ovom kaznenom predmetu. To postupanje ima karakter apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 6. ZKP/08, a zbog postojanja te bitne povrede prvostupanjska se presuda ne da ispitati.

To istodobno znači da se ovaj sud drugoga stupnja, nakon što je utvrđeno postojanje navedene bitne postupovne povrede nije upuštao u osnovanost preostalih žalbenih navoda sadržanih u žalbi državnog odvjetnika (tj. onih koji se odnose na povredu kaznenog zakona odn, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), već je iz tog razloga bilo potrebno prihvaćanjem jedne i druge žalbe prvostupanjsku presudu ovim rješenjem ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U tom će ponovljenom postupku prvostupanjski sud prije svega voditi računa o utvrđenjima proizašlima iz ove ukidne odluke pa će provesti novu raspravu na kojoj će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a budu li okolnosti slučaja nalagale i nove, sve s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjenica u ovom postupku.

              Nakon toga će taj sud, na temelju sveobuhvatne i savjesne ocjene cjelokupnog dokaznog materijala donijeti novu odluku koju je dužan u svim njezinim sastavnim dijelovima valjano obrazložiti.

              Posebno će pri tome, u slučaju donošenja osuđujuće presude, sud biti dužan pozorno razmotriti pitanje postojanja pravnog kontinuiteta između djela kakvo je bilo optuženo (KZ/97) u odnosu na zakonske propise koji su kasnije stupili na snagu (KZ/11), tj. postupiti u svemu u skladu s obvezama propisanim za takve slučajeve u odredbama članka 3. stavak 2. i stavak 3. KZ/11.

U Zagrebu 22. svibnja 2018.