- 1 -              Rev 1068/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1068/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., protiv I-tuženice A. B. iz D. S., II-tuženika S. P., S., III-tuženika Lj. P., A. S. i IV-tuženika I. P., V., D., radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-643/2020-2 od 21. rujna 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-633/20 od 31. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužiteljičina tužba od 14. kolovoza 2020. i ispravak te tužbe od 21. kolovoza 2020.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

 

Protiv rješenja suda drugog stupnja tužiteljica je ovom sudu podnijela podnesak s nazivom: „prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije“ u kojem predlaže da se tužiteljici dopusti podnošenje revizije protiv rješenja suda drugog stupnja.

 

Ovaj sud ocijenio je navedeni podnesak kao reviziju tužiteljice iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 70/18 - dalje: ZPP). Naime, prema odredbi čl. 382.a ZPP, iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u sporu radi utvrđivanja očinstva (čl. 382.a st. 1. alineja 2.). Kako je u ovom slučaju predmet postupka zahtjev  utvrđenje očinstva, u kojem postupku je dopuštena revizija, to je s podneskom tužiteljice ovaj sud postupio kao s revizijom.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Pozivom na odredbu čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud reviziju je ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica rođena 31. ožujka 1993. te da je 14. kolovoza 2020. podnijela tužbu za utvrđenje očinstva, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica propustila prekluzivni rok iz odredbe čl. 383. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 - dalje: ObZ) zbog čega su tužbu odbacili, pošto je očigledno da je podnesena nakon 25. godine života djeteta-tužiteljice.

 

Suprotno navodima iz revizije, u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, zbog činjenica da je propustila prekluzivni rok za podnošenje tužbe tužiteljica je onemogućila raspravljanje pred sudom.

 

Jednako tako, pogrešno se tužiteljica poziva na odredbu čl. 386. ObZ koja propisuje, da u slučaju kada osoba za koju se tvrdi da je otac djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja očinstva se može podnijeti protiv nasljednika te osobe u roku od godine dana od njene smrti, odnosno u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

 

Naime, ovu odredbu se ne može primijeniti samostalno, već ju treba povezati s odredbom čl. 383. ZPP-a, koja propisuje da tužbu radi utvrđenja majčinstva odnosno očinstva djeteta, dijete može podnijeti do navršene 25 godine života. Dakle, smislenim tumačenjem, odredba čl. 386. ObZ primijenit će se jedino u slučaju ukoliko nije prošao prekluzivni rok iz odredbe čl. 383. st. 1. ObZ-a, protekom kojeg je tužiteljica izgubila pravo zahtijevati utvrđenje očinstva oca tuženih.

 

Slijedom navedenog kako nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. rješenjem odbiti tužiteljičinu reviziju.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.