- 1 -              Revr 651/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 651/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Z. K. OIB: …, iz R., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika - protutužitelja K. T. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1093/15-2 od 6. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2887/12-24 od 29. siječnja 2015., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-2887/12-29 od 17. veljače 2015., na sjednici održanoj 4. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja - protutuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1093/15-2 od 6. ožujka 2018., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2887/12-24 od 29. siječnja 2015., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-2887/12-29 od 17. veljače 2015. kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z. K. iz R., OIB: …., kojim traži da se utvrdi da je otkaz Ugovora o radu od 27. rujna 2011. nedopušten, da tuženik tužitelja vrati u radni odnos na poslove samostalnog inženjera prodaje, da mu tuženik isplati bruto iznos od 211.556,91 kn s osnova naknade plaće i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika K. T. d.o.o. Z., OIB: …., kojim traži da sud raskine ugovor o radu između tužitelja i tuženika s danom 15. listopada 2011., odnosno podredno s danom zaključenja glavne rasprave."

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. izreke, tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima te tužitelju dosuditi i troškove revizije.

 

Tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) u odgovoru na reviziju poriče sve navode revizije i istu predlaže odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u reviziji ističe da odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena po zakonom propisanoj proceduri, a što prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu obrazlagali u svojim odlukama, kao i da tuženik nije dokazao postajanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, o čemu su nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih presuda dali nerazumljive i proturječne razloge, a čime sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, tužitelj smatra da je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 61/11, dalje: ZR), odnosno da je propušteno primijeniti odredbu čl. 109. ZR prilikom donošenja nižestupanjskih presuda pa predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske izvrši ocjenu provedenih dokaza te donese zakonitu odluku.

 

Istaknuti revizijski razlozi nisu osnovani.

 

Tužitelj u reviziji neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi koji su izloženi proturječni i nejasni, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, jer da je sud propustio uzeti u obzir bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor (posebice onima koje se odnose na prethodno upozorenje tužitelju na obveze iz radnog odnosa, opravdanost nepozivanja tužitelja na iznošenje obrane, kao i na opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu), a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza.

 

Kako je pak drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i za iste dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. ZPP. Inače, revizijski navodi, a kojima prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza (na okolnost opravdanosti razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu) te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude tuženik u reviziji upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, u postupku pred prvostupanjskim sudom, a koje je povrede drugostupanjski sud propustio sankcionirati, u smislu da je zbog propusta suda prilikom izvođenja i ocjene dokaza činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava. Revident naime propust suda nalazi i u tome što sud nije utvrdio je li prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom, te je li tužitelj ranije opomenut na povređivanje obveza iz radnog odnosa kao i je li tužitelju otkaz dan budući da je ukazivao na nepravilnosti kod tuženika, a čime je izostalo valjano utvrđivanje činjenica odlučnih za ovaj spor.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza iznesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Posljedično tome, sporne okolnosti odlučne za rješenje spora sud je utvrdio na temelju izvedenih dokaza i o tome naveo valjane razloge u obrazloženju svoje presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u reviziji ukazuje tužitelj.

 

Što se pak tiče navoda revizije da prije donošenja odluke o otkazu tužitelju nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom, iako tuženik zapošljava 57 radnika, valja reći da je to tužitelj po prvi puta istakao u žalbi, a kako se ne radi o činjenici na koju bi sudovi pazili po službenoj dužnosti, a niti je to činjenica koju bi bio dužan isticati i dokazivati tuženik, već naprotiv tužitelj, pa je tužitelj s iznošenjem ove činjenice tek u žalbenom stadiju postupka prekludiran (čl. 352. st. 1. ZPP), kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud.

 

I materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

 

Naime, prije svega valja reći da prema odredbi čl. 131. st. 1. ZR, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Izuzetke od tog pravila propisuju odredbe čl. 131. st. 2. – 4. ZR, a isti se ne odnose na činjenicu možebitno propuštenog savjetovanja s radničkim vijećem prije otkazivanja pa isticanje takvog propusta kojim bi bilo povrijeđeno pravo radnika, kao i teret dokazivanja te činjenice, bio je na tužitelju, a koji je propustio tu činjenicu pravovremeno istaknuti.

 

Tužitelj, obrazlažući pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 108. st. 1. ZR, tvrdeći da tužitelj nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, zapravo prigovora činjeničnim zaključcima suda u ovom postupku i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da, kako je već istaknuto, prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, niti je revizijski sud ovlašten ocjenjivati provedene dokaze, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijane odluke.

 

Naposljetku, nije prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 109. st. 3. ZR, jer je tijekom postupka utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena budući da je on učestalo kršio radne obveze u duljem i neprekinutom trajanju te odbijao promijeniti svoj odnos prema radu i nakon upozorenja poslodavca, a što je kulminiralo nedolaskom tužitelja na sastanak u R. sa zz tuženika, koji je na sastanak dolazio iz Z. i koji sastanak je trebao biti održan upravo radi razgovora s tužiteljem o radnim obvezama i budućnosti njegovog radnog odnosa, a svoj nedolazak tužitelj nije ispričao, čime je pokazao nepoštovanje prema nalozima nadređenog te nespremnost na promjenu odnosa prema radu, uslijed čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, a što predstavlja važnu činjenicu radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Stoga, otkaz tužitelja nije uslijed njegovog obraćanja zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, a koju tvrdnju tužitelj nije ni učinio vjerojatnom.

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.