- 1 -              Revr 236/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 236/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz V., nasljednica J. M. iz V., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. – V. d.d. iz V., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-679/14-2 od 1. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2909/11-36 od 27. veljače 2014., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 70.000,00 kn sa kamatom na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti (toč. I. izreke), 258.971,35 kn sa kamatom na ime razlike naknade za bolovanje i plaće direktora (toč. II. izreke) i 22.750,00 kn sa kamatom na ime naknade za regres, božićnicu i uskrsnicu (toč. III. izreke) te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 68.800,00 kn na ime parničnog troška (toč. IV. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 70.000,00 kn i 258.971,35, a ukinuta je presuda u toč. III. i IV. izreke i predmet se vraća sudu na ponovno suđenje.

 

              Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju i dopunu revizije je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava temeljem odredbe čl. 382. st. 1 toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbije kao neosnovana i potvrdi drugostupanjska odluka.

 

              Revizija protiv presude nije osnovana.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je :

 

              - da je prednik tužiteljice dana 24. studenog 1994. zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme

 

              - da su stranke sklopile 25. travnja 1996. Ugovor o radu managera kojom je tužitelj imenovan na funkciju direktora Službe primarne proizvodnje

 

              - da je pisanom obavijesti o raskidu ugovora od 10. srpnja 2006. tužitelju otkazan Ugovor o radu od 25. travnja 1996. koju odluku je tuženik stavio van snage odlukom o opozivu managera od 4. rujna 2006.

 

- da je odlukom od 4. rujna 2006. prednik tužiteljice opozvan s funkcije direktora Sektora primarne proizvodnje

 

              - da je u sudskom postupku utvrđeno da radni odnos prednika tužiteljice nije prestao jer ugovor o radu od 24. studenog 1994. nije otkazan na Zakonom o radu predviđen način, ali da je prestao Ugovor o radu managera od 4. rujna 2006.

 

              - da je prednik tužiteljice 15. rujna 2009. rješenjem HZMO-a umirovljen zbog trajnog gubitka radne sposobnosti.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

              Revizijski prigovori prednice tužitelja koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik postupio suprotno zaštiti dostojanstva radnika, te da je prednika tužiteljice diskriminirao u odnosu na druge radnike, pa da je s obzirom da je ugovor o radu za radno mjesto direktora otkazan, a time i sve beneficije iz managerskog ugovora, ostao na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je predniku tužiteljice zagarantirano pravo na plaću, regres, nagradu, božićnicu i uskrsnicu, a što je potraživano predmetnom tužbom.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u toč. I. i II. (naknade štete zbog povrede prava osobnosti i razlika naknade za bolovanje i plaće direktora) smatrajući da ničim nije utvrđeno da bi tuženik postupao šikanozno, zlonamjerno niti suprotno odredbama Zakona o radu odnosno da nije ostvarena osnova odgovornosti za štetu te da s obzirom na činjenicu da je odluka o opozivu managera zakonita i da predniku tužiteljice niti ne pripadaju prava iz Ugovora o radu managera, tako mu niti ne pripada pravo na plaću managera. U odnosu na toč. III. kojom je suđeno pravo na isplatu regresa, nagrade, božičnice i uskrsnice za utuženo razdoblje, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su ta prava uređena kolektivnim ugvorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca jer se radi o materijalnim pravima radnika koja nisu izravno uređena Zakonom o radu.

 

Prema mišljenju ovog suda,neosnovano tužiteljica ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da nije ostvarena osnova odgovornosti za štetu jer kako ona navodi način otkazivanja ugovora o radu ukazuje da je tuženik postupio zlonamjerno.

 

Ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik opozvao prednika tužiteljice sa mjesta direktora budući je pravilno ocijenjeno da je odluka o otkazu Ugovora o radu managera od 4. rujna 2006. valjana jer svaka ugovorna strana može raskinuti ugovor i prije njegova isteka iz bilo kojeg razloga uz pisanu obavijest drugoj strani i uz otkazni rok od 60 dana.

 

              Tužiteljica prigovara da je tuženik postupao prema predniku tužiteljice na omalovažavajuć i šikanozni način i da je u cijelosti utjecao na pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja što je u konačnici dovelo do trajnog gubitka njegove radne sposobnosti, no ti navodi revizije predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten.

 

              Prema tome, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv presude podnesena pa je temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ZPP, revizija odbijena.

 

Zagreb, 4. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.