- 1 -              Revd 2229/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2229/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Š. iz Č., protiv tuženika J. K., D. K., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. M. W. C., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1556/2019-3 od 30. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-133/18-18 od 13. ožujka 2019., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1556/2019-3 od 30. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-133/18-18 od 13. ožujka 2019.

 

Tužiteljica na prijedlog nije odgovorila.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Osim što niti jedno od u prijedlogu postavljenih pitanja nije pravno pitanje postupovnopravne ili materijalnopravne naravi važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) jer se postavljanjem oba pitanja od revizijskoga suda u biti traži da se izjasni o tome koje je činjenice sud prvoga stupnja trebao utvrditi ocjenom izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (pri čemu tuženik nameće i obrazlaže svoju ocjenu konkretnih izvedenih dokaza, suprotnu od one prvostupanjskoga suda), tuženik u prijedlogu nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 3. toga Zakona.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. studenoga 2020.