Broj: Kž-218/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. M., zbog kaznenog djela čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-267/14-113 od 23. veljače 2018., u javnoj sjednici održanoj 22. svibnja 2018. u nazočnosti optuženika P. M. i njegove braniteljice, odvjetnice R. Š.,

r i j e š i o   j e

              I./ Povodom žalbe optuženog P. M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II./ Uslijed odluke pod I./ žalba optuženoga P. M. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi P. M. proglašen je krivim za kazneno djelo bludne radnje iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo je temeljem čl. 155. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, s time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17  – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 6.914,40 kn, paušalnu svotu iz toč. 6. istog članka i stavka u iznosu od 1.000,00 kn, te oštećenoj L. F. troškove na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika iz toč. 8. istog članka i stavka u iznosu od 11.250,00 kn, u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude žali se optuženik P. M. osobno i po braniteljici, odvjetnici R. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno "ili" nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i donese odbijajuća presuda odnosno da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s time da je u žalbi zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća obavijesti optuženika i njegovu braniteljicu.

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-231/18-2 od 11. svibnja 2018.

Sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi P. M. i njegova braniteljica, odvjetnica R. Š., s time da su na sjednicu pristupili optuženi P. M. i braniteljica, odvjetnica R. Š., dok nije pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik zbog čega je sjednica temeljem čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba optuženog P. M. je bespredmetna.

Prije svega valja navesti da nije u pravu optuženik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. i toč. 11., te iz st. 2. i st. 3. ZKP/08.

Naime, eventualno srodstvo (u žalbi se ne navodi o kakvom srodstvu je riječ) sutkinje R. M., koja je donijela pobijanu presudu, sa svjedokinjom S. B. nije razlog za izuzeće sutkinje temeljem čl. 32. st. 1. toč. 2. ZKP/08, kako se to tvrdi u žalbi, budući da u toj zakonskoj odredbi nije navedeno da bi srodstvo suca sa svjedokom bio razlog za isključenje suca od obavljanja sudačke dužnosti, zbog čega nije u pravu optuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

Nadalje, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, razlozi kojima se obrazlaže navedena bitna povreda tiču žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se tim razlozima u bitnome pobija ocjena dokaza izvršena po sudu prvog stupnja, te pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica na temelju takve ocjene dokaza. Također nije u pravu optuženik kada tvrdi da je odbijanjem dokaznog prijedloga za rekonstrukcijom događaja sud prvog stupnja počinio navedenu bitnu povredu, kao i bitne povrede iz čl. 468. st. 2. (povreda prava obrane) i st. 3. ZKP/08. Naime, sud nije dužan izvesti sve dokaze koje su stranke predložile, već je ovlašten, sukladno čl. 421. ZKP/08, odbiti izvođenje dokaza ukoliko ocijeni da je ispunjen jedan od razloga predviđen navedenom zakonskom odredbom. Ukoliko sud neosnovano odbije određeni dokazni prijedlog stranke, te zbog toga činjenično stanje ostane pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, tada je ostvarena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitne povrede odredaba kaznenog postupka kako to tvrdi žalitelj.

Također nije u pravu optuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 time što je sud prvog stupnja presudu temeljio na određenim dokazima koji uopće nisu izvedeni na raspravi (nije pročitao iskaze u žalbi poimence navedenih svjedoka), te što rasprava nije počela ispočetka premda je odgoda trajala dulje od tri mjeseca. Naime, kao što proizlazi iz predmetnog spisa tj. raspravnih zapisnika, rasprava je počela ispočetka 16. studenog 2017., na kojoj raspravi su ispitani svjedoci za koje se u žalbi navodi da njihovi iskazi nisu pročitani na raspravi 8. veljače 2018., zatim je rasprava nastavljena 8. veljače 2018. i 20. veljače 2018., kada je zaključena, a ne 8. veljače 2018. kako se pogrešno navodi u žalbi, nakon čega je donijeta pobijana presuda. Iz iznijetog jasno proizlazi da nakon što je 16. studenog 2017. rasprava počela ispočetka, ni jedna odgoda nije trajala dulje od tri mjeseca, zbog čega rasprava nije morala početi iznova u smislu čl. 407. st. 3. ZKP/08, te nije postojala nikakva potreba da se na raspravi 8. veljače 2018. čitaju iskazi svjedoka koji su neposredno ispitani 16. studenog 2017., jer rasprava nije počela ispočetka, već se nastavljala, zbog čega nije u pravu optuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Međutim, oficijelnim ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu izostanka razloga kojima se sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo u smislu čl. 459. st. 5. ZKP/08.

Naime, pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, koje kazneno djelo je prema činjeničnom opisu djela počinjeno točno neutvrđenog dana krajem svibnja 2010. KZ/11 stupio je na snagu 1. siječnja 2013., dok je u vrijeme počinjenja djela za koje je optuženik proglašen krivim važio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97). Prema čl. 3. st. 1. KZ/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je u st. 2. i 3. istog članka propisana primjena blažeg zakona u slučaju ako se zakon nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta.

Sukladno citiranim zakonskim odredbama iz čl. 3. KZ/11 i čl. 459. st. 5. ZKP/08 sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi bio dužan iznijeti razloge u svezi postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika prema KZ/97, dakle kaznenom zakonu koji je važio u vrijeme počinjenja djela, zatim razloge u svezi postojanja pravnog kontinuiteta, s obzirom da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11, te razloge u svezi primjene blažeg zakona.

U pobijanoj presudi, kao što je navedeno, sud prvog stupnja je primijenio KZ/11, dakle, kazneni zakon koji nije važio u vrijeme počinjenja djela, s time da je u razlozima presude (str. 20. zadnji odlomak) samo naveo da smatra utvrđenim da je optuženik radnjama za koje je proglašen krivim ostvario obilježja kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, dok su izostali razlozi u svezi ispunjavanja obilježja kaznenog djela prema KZ/97, dakle prema kaznenom djelu koji je važio u vrijeme počinjenja djela, razlozi u svezi postojanja pravnog kontinuiteta i razlozi u svezi primjene blažeg zakona, čime je ostvarena ranije navedena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Kod toga valja navesti da je u ranijoj prvostupanjskoj presudi broj K-611/12-54 od 2. travnja 2014., koja je ukinuta ovosudnim drugostupanjskim rješenjem broj Kž-270/14-4 od 25. studenog 2014., optuženik proglašen krivim za kazneno djelo bludne radnje iz čl. 193. st. 1. u svezi čl. 191. st. 1. KZ/97, tj. proglašen je krivim da je zlouporabom svog položaja počinio bludnu radnju nad drugom osobom koja se zbog obiteljskog stanja nalazila prema njemu u odnosu zavisnosti, pri čemu je, dakle, primijenjen kazneni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja djela. U drugostupanjskom rješenju broj Kž-270/14-4 od 25. studenog 2014. ukazano je zbog kojih razloga je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je optuženik inkriminirane radnje za koje se tereti, te za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, počinio zloupotrebljavajući svoj položaj u odnosu na oštećenu L. F. koja bi se zbog obiteljskog stanja nalazila prema njemu u odnosu zavisnosti. Nakon što je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, državni odvjetnik je izmijenio optužnicu u pogledu činjeničnog opisa djela i pravne kvalifikacije u smislu kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pri čemu je iz činjeničnog opisa djela ispustio određene činjenične tvrdnje koje se tiču počinjenja bludnih radnji zlouporabom položaja u smislu čl. 193. st. 1. u svezi čl. 191. st. 1. KZ/97, te je djelo pravno kvalificirao po čl. 155. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, koju izmijenjenu optužnicu je sud prvog stupnja pobijanom presudom usvojio proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo kako mu je to stavljeno na teret u izmijenjenoj optužnici. Uzimajući u obzir navedeno, sud prvog stupnja je dodatno imao obvezu navesti razloge u svezi ispunjenja obilježja kaznenog djela prema KZ/97, u svezi postojanja pravnog kontinuiteta i u svezi primjene blažeg zakona, u smislu kako je to ranije i obrazloženo, što je propustio učiniti, čime je počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Stoga je valjalo povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ne upuštajući se u razmatranje osnovanosti žalbe optuženika i zbog, po redoslijedu odlučivanja, nižih žalbenih osnova. 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti već provedene dokaze, prema potrebi i druge dokaze, te će na temelju tako provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon, te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08, pazeći pri tom da ne počini bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem.

Stoga je slijedom navedenog temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješeno kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 22. svibnja 2018.