- 1 -              Revd 1895/2020-2

Broj: Revd 1895/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada D., D., OIB: …, protiv tuženice M. Č. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-500/2020-2 od 2. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-558/2018-10 od 28. studenoga 2019., na sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-500/2020-2 od 2. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-558/2018-10 od 28. studenoga 2019. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na prijedlog tužitelj poriču sve navode prijedloga i predlažu isti odbiti kao neosnovan.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu tuženice nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tuženica postavlja pitanje:

„Je li primjena Pravilnika o određivanju obveznika i plaćanja i o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje slobodno ugovorene najamnine za korištenja stanova u vlasništvu Grada D. i naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada D. bez valjane pravne osnove (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 8/2016) u koliziji s primjenom čl. 30. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18) i čl. 70. Odluke o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika (Službeni glasnik rada Dubrovnika br. 8/2016), u situaciji kada nositelj stanarskog prava (u ovom slučaju tuženica koja je kao bračni drug stekla pravomoćnom presudom status stanara po Zakonu o stambenim odnosnima (NN SRH 51/1985, 42/1986 te NN RH br 22/1992 i 70/1993) kao konstitutivnom aktu)?“

Kao razloge važnosti postavljenog pitanja tuženica posebno ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-147/2002 od 11. ožujka 2003 i Rev-432/1999 od 16. lipnja 2001., kao i iz odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-391/1997 od 16. lipnja 1999.

Međutim, pitanje polazi od činjenice koja nije utvrđena činjenica u konkretnom sporu (da je tuženica pravomoćnom presudom utvrđena nositeljicom stanarskog prava) te posljedično tome, u obrazloženju prijedloga se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju prilikom donošenja nižestupanjskih presuda. Stoga, o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u konkretnom sporu pa postavljeno pitanje nije pitanje koje bi bilo važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pa nisu ispunjene propisane pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u ovom sporu.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 4. studenog 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.