- 1 -              Revd 3295/2020-2

Broj: Revd 3295/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. B. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u R., protiv tuženika D. J. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u R., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikog Gorici, poslovni broj Gž-748/2018 od 29. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-914/17-22 od 13. lipnja 2018., na sjednici održanoj 4. studenoga 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikog Gorici, poslovni broj Gž-748/2018 od 29. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-914/17-22 od 13. lipnja 2018. Ističući da se obrazloženje drugostupanjske presude temelji na shvaćanju koje je u suprotnosti s pozitivnim zakonskim odredbama te relevantnoj sudskoj praksi, čime je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešno primijenio materijalno pravo.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužiteljica u prijedlogu iako je određeno naznačila pitanje koje smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, propustila je određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je upravo to pitanje važno ne samo za odluku u konkretnom sporu već u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedeno pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, propušteno je primjerice ukazati na različito pravno shvaćanje izraženo u odlukama revizijskog suda ili postojeće različite odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije, a niti je određeno ukazano na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbama čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, valjalo kao nedopušten odbaciti podneseni prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 4. studenog 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.