Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 3121/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz M. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Đ. Z., odvjetniku u S., protiv tuženika T. d.d., Z., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & P., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-817/2019 od 1. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1310/17-36 od 24. listopada 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1310/17-44 od 13. studenoga 2018., na sjednici održanoj 4. studenog 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-817/2019 od 1. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1310/17-36 od 24. listopada 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1310/17-44 od 13. studenoga 2018., ističući da je donošenjem drugostupanjske presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže odbaciti kao nedopušten prijedlog tužitelja.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužitelj u prijedlogu nije određeno naznačio pitanje koje bi bilo važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a zbog kojeg pitanja podnositelj predlaže da mu se dopusti revizija, kao niti razloge zbog kojih podnositelj smatra da je upravo to pitanje važno u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.
Naime, pitanje koje se navodi u prijedlogu: „ako je podnositeljev zadatak bio pranje kotača kamiona na izlasku iz gradilišta, što je on mogao učiniti nego obavljati radni zadatak kako mu je naloženo?“ nije pravno pitanje u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je pitanje usko vezano samo za činjenice konkretnog slučaja.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbama čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, valjalo kao nedopušten odbaciti podneseni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.